Repetitor je već godinama najveća koncertna atrakcija gdje god da sviraju. Počeli su redovito puniti i velike prostore poput zagrebačke Tvornice, a onda, kad su se vratili svojim korijenima svirajući u malom klubu poput Metulja u Bistrici ob Sotli, bilo je jasno da nakon pola godine (i Murske Sobote) moram opet pohoditi njihov koncert.
Sama ideja da se koncert održi u malom klubu činila mi se pomalo suludo jer znam koliko Slovenci i Zagorci vole Repetitor. Metulj se nalazi u Bistrici ob Sotli, selu od nekoliko stotina stanovnika (cijela općina ima ih manje od 1500), ali godinama imaju vrlo dobar program koji je prvenstveno namijenjen underground (noise) publici. Ponekad ugoste i poneki alternativni bend kao što je Repetitor, a ono što je najbolja fora – klub prima manje od 100 ljudi.
Subota navečer bila je idealna prilika vidjeti kako će to izgledati kada bend poput Repetitora posjeti takvo mjesto i koliko će to biti vatreno. Kad je riječ o Repetitoru, uvijek znamo da je vatreno pa se u atmosferu uopće nije trebalo sumnjati, iako su opet krenuli nešto manje raspoloženo, ali to se ubrzo promijenilo nakon pjesme-dvije kada je Boris zavladao klubom kao kakav glazbeni monarh. Njegovih nekoliko šetnji kroz publiku je dodatno zapalilo atmosferu, dok su cure ostale na svojim mjestima – Ana-Marija standardno se izvijajući i plešući sa svojim basom, dok je Milena bjesomučno udarala bubnjeve. Tko ih je barem jednom gledao uživo, zna da je ova trojka vrh i da se pored njih ne može ostati ravnodušnim.
Posljednji album “Gde ćeš” je odlično primljen i tu su pokazali dodatan pomak prema stoneru i noiseu, pa današnji nastupi odlično balansiraju između lepršavih melodija s početka njihove karijere do ovih bučnih dijelova koji jednostavno razvaljuju sve pred sobom.
Njihova setlista zadnjih godinu-dvije složena je upravo po principu da se predstavi cijeli album “Gde ćeš”, a potom se nastup popuni ranijim hitovima. Tako je bilo i jučer, s time da je ponovno odsvirana i nova pjesma za koju pretpostavljam da će se zvati “Džungla” ili “Idemo u džunglu”. Za razliku od Murske Sobote gdje sam je prvi put čuo, ovdje je i ta pjesma dobila više noiserskih dijelova i odlično se uklopila uz pjesme s posljednjeg albuma.
Kako je vrijeme teklo, tako se dizao i naboj, nastup je postajao sve frenetičniji zbog čega je mali klub postao kao kućna fešta dobrih prijatelja u kojoj Repetitor razvaljuje za svoje najbliže. Metulj nema prave bine pa je bendu nakon regularnog dijela bilo teško nekuda otići, stoga su odlučili odmah odsvirati svojevrsni bis koji se sastojao od pjesme “Zli sin” i neizbježne “Beskraj” s kojom gotovo redovito završavaju svoje nastupe. I to je bilo to, izgorjeli smo mi, a bome i oni.
Repetitor je zadnjih desetak dana proveo na još jednoj europskoj turneji, a Bistrica ob Sotli bio im je posljednji koncert te turneje. Iz tog razloga možemo shvatiti malčice bezvoljni početak (navodno su i prehlade kumovale tome), ali jednom kad repetitorska mašina krene, tad ne staje, bilo da svira u malom klubu poput Metulja, na festivalskom nastupu pred nekoliko desetaka tisuća ljudi ili u nekom malom selu u Sloveniji ili dalekoj Kini ili Rusiji. Repetitor je surova energija kanalizirana kroz tri instrumenta i tri glasa i nesumnjivo je nešto najbolje što se dogodilo na regionalnoj sceni zadnjih desetak godina.
Ako politika razdvaja nekad složne narode, glazba ih definitivno spaja jer je bilo puno Hrvata kod Slovenaca dok su Srbi svirali. Takvih stvari bi trebalo biti što više da konačno ne živimo u prošlosti koja nas je toliko razdvojila… Ostavimo prošlost u prošlosti, uživajmo u sadašnjosti i gledajmo vedro prema budućnosti. Uz ovakav ‘haos’ u Bistrici ob Sotli, to je mnogo, mnogo lakše…
