Dok su ove srijede ljudi kod nas u Zagrebu polako sjedali u tramvaje i zaputili se prema Domu sportova, kako bi u živo pogledali spektakularne Depeche Mode, nekolicina ljudi iz Zagreba posjedala je u aute i zaputila se prema sjeveru i Ljubljani. Borili smo se protiv kiše i gužve na izlasku iz grada i protiv sumnjičavih graničnih policajaca kojima je očito bilo jako dosadno.
Pitanja “Pa zar nije koncert u Zagrebu?! Sumnjivi ste mi. Kuda vi zapravo idete?!”, naše objašnjavanje “Idemo u Ljubljanu na Red Sparowes” i smijeh uz riječi “Depeche Mode je rasprodan, pa moramo ići na neki drugi koncert” bilo im je dovoljno da nas ispregledavaju kao zadnje kriminalce.
No, nema veze. Izašli smo još jači i još bolje raspoloženi, i nakon lunjanja po Ljubljani stigli do simpatičnog kluba veličine KSET-a. Već se na prvi pogled vidjelo da će na koncertu biti velik postotak ljudi iz Hrvatske, pa nam je čavrljanje i zezancija uz pivu omogućila da vidimo samo mali dio koncerta zanimljivih domaćih nada, predgrupe Sphericube. Slušljiva atmosferična glazba bazirana na visokim gitarističkim tonovima i glasnim bubnjevima bila je uvod u dolazak američkih gostiju.
Nekoliko glazbenih tehničara došlo je na pozornicu kako bi napravili tonsku probu, da bi se za desetak minuta vidjelo da to nisu bili nikakvi tehničari, već skromni i simpatični dečki iz Red Sparowesa, koji su tu tonsku probu spretno preoblikovali u koncert. Nedostatak mikrofona na stageu natjerao ih je da se predstave onako na suho i da počne jedno predivno instrumentalno putovanje. 
Tri gitare, bas, bubanj i zanimljive animacije na zaslonu iza njih stvorili su odličnu sliku i jednostavno uživanje u mirnoj, ali strastvenoj glazbi koju Red Sparowes znaju odsvirati.
Set je bio podijeljen na pjesme s njihovog prvijenca “At The Soundless Dawn” i nove pjesme koje će izaći na novom albumu negdje na jesen. Odnos je bio ravnopravan pa smo čuli i one poznate melodijice i nešto novo što ne odudara od njihovog poznatog zvuka.
Basist je povremeno sjeo za pedal-steel, pa nije izostalo skakanje članova benda s instrumenta na instrument. A kada smo kod članova, treba naglasiti da na ovoj turneji bend ima nekoliko pomoćnika jer se jedan dio benda nalazio na turneji po Americi sa svojim matičnim bendom Isis.
Takva činjenica nije ovom koncertu oduzela ni najmanje strasti i atmosfere, pa se je svih dvjestotinjak ljudi zamišljeno i opušteno ljuljalo na tople i tužne dijelove. Pristupačna petorka nije glumila zvijezde, pa su cijeli koncert odradili mirno i jednostavno. Nakon zadnje pjesme, i vjerojatno odsviranih svih pjesama koje uopće imaju na repertoaru, mlađahni dugokosi gitarist morao je doći na stage, nevino mahnuti i po tiho reći da je to sve od njih i da nam se puno zahvaljuju.
Uslijedilo je druženje sa članovima benda koji su se za par minuta našli među nama, i kratko komentiranje koncerta, nakon kojeg smo opet morali prolaziti kišnu kalvariju vraćanja kući.
Konačni dojmovi bili su nam i više nego zadovoljavajući, pa smo zadovoljno zaključili da se sve isplatilo. Intimno, jeftino i jednostavno. Oko 2 sata ujutro već smo ležali u svojim krevetima. I tu je bio kraj…
