Prophetov nastup koji vraća vjeru

Nakon dvije godine izbivanja Chuck Prophet se vratio u Zagreb. Došao je promovirati aktualni album “Night Surfer”.

Svirka se zbila u klubu Močvara, a zvučnu podršku mu je na toj rockerskoj avanturi dao prateći sastav The Mission Express. Svirka je počela pola sata prije ponoći i završila daleko iza nje. Razlog tako kasnom početku bile su dvije predgrupe koje su gotovo dva sata ranije počele zagrijavati prisutne za zvijezdu večeri.

Prvi od njih se na pozornicu, oko 21:30, popeo Jonah Tolchin. Radi se o mladom kantautoru koji je ‘sam sa starom gitarom radio ono što već radi’, kako kaže jedna legendarna pjesma. Bradat, mršav lik, u trubadurskom folk ključu pjevao je o stvarima koje već idu uz tu priču: prašnjavim cestama, lakim ženama, pištoljima, slomljenim srcima, anđelima i demonima i ostalim likovima koji nastanjuju one predjele iz kojih su nekoć došli glavni akteri pjesama Townesa Van Zandta, Dylana ili Davea Van Ronka, primjerice. Izuzetnim glasom i energičnim tretiranjem akustične gitare oduševio je svih petnaestak prisutnih u sali. Nježno je položio gitaru u baršunom obloženi gitaristički kofer i nestao iza pozornice.

Tolchinov nastup je bio tih, intiman i ispovjednog tona. Kad se na pozornicu uzverala četvorka iz benda My Buddy Moose kazaljka na pokazivaču jačine zvuka je ušla u crveno: gitare su počele režati, bubnjevi cijepati, a bas tutnjati. Set-lista Luke Benčića i njegove ekipe se kretala od starijih uspješnica (“Shine, Shine, Shine”, “Fucking Boring”…), preko nekoliko novih, još neobjavljenih pjesama, koje daju naslutiti da bi se novi album mogao skoro pojaviti, pa do završnog covera Van Zandtove “Waitin’ Around To Die”.

Tek je sad atmosfera bila spremna za Propheta. Prvom odsviranom pjesmom, coverom Lou Reedove “Rock’n’Roll Heart” svima prisutnima je nagovijestio što mogu očekivati u nastavku večeri. Prema Reedu, duboko u Prophetu tuče rock srce. Ono je upumpavalo energiju u njegove prste još dok je svirao u sastavu Green on Red i nastavlja snažno udarati kroz brojne godine njegove solo karijere.

Cijeli nastup je bio odrađen u rock ključu: kratke glasne pjesme sa snažnom porukom (“Countrified Inner City Technological Man“, “Ford Econoline“, “Turn To Gold“, “Castro Halloween“…). Kao uvod u “Wish Me Luck” poslužila je prva strofa Creedenceove “Lodi”. Žuti izlizani Fender Telecaster u Prophetovim rukama se pretvorio u kanal komunikacije s prisutnima.

“Drago mi je što vidim da se Zagreb nije pretvorio u jedan veliki McDonalds. Nekad se u San Franciscu, gdje živim, cijenila različitost, a danas se cijene samo bogataši. Nemojte dopustiti da se to ovdje dogodi, jer kad se jednom dogodi teško je promijeniti stanje” vikao je Chuck s pozornice. Slijedile su “Temple Beautiful“, “Summertime Thing“, “You Did” i večer je bila gotova.

Na izlazu iz kluba, za štandom s merchendiseom, u ulozi prodavača nastupao je Jonah Tolchin. Posao je posao, reklo bi se. Prodavao je majice, CD-e i ostalu robu.

“Budimo realni, prodavanje glazbe se ne razlikuje previše od prodaje tepiha” izjavio je davno Jerry Garcia. Iako ispada da je mudri Garcia imao pravo, nastup Chucka Propheta vraća vjeru u slobodno vijorenje zastave svih čudaka i onih drukčijih kojima duboko u prsima tuče ono rock’n’roll srce.