Polovicom prosinca valjda nas većinu počinje hvatati panika – kuda na doček? U tu većinu spadam i ja, jer ipak volim proslaviti te prve trenutke Nove godine, bez obzira što na kraju uvijek shvatim da je to dan kao i svaki drugi. Tako smo se moje društvo i ja odlučili za NY Wonderland, na zagrebačkom Velesajmu. Ipak je to najavljivano kao najbolji doček u metropoli, pa to ne treba propustiti. A uz stvari koje su sami organizatori najavljivali, posebice na svom službenom siteu, i trebao je biti jedan od najboljih dočeka.
Za 150 kn ste trebali dobiti 6 soba, svaka sa posebnom temom, za 250 kn ste još imali i upad u folk sobu, a za 700 kn veličanstveni VIP tretman. Ja se ubrajam u onih 6 soba, za 150 kn, jer folk ne slušam, a nemam namjeru davat 700 kn za doček. 
A evo i kako bi bajka trebala ići: Jedne hladne zimske noći, u paviljonu 5 ZG Velesajma, na samo Silvestrovo trebao se dogoditi tulum godine. Vatrene plesačice u kavezima okruženim vatrom obilježile bi u toj noći Fire room. Fontane i vodeni zidovi obilježile bi Water room. U Ice roomu glavni znak bile bi ledene skulpture, te laserska svjetlost koja bi učinila sobu izuzetno efektnom i nikad tako viđenom kod nas. Bijele fotelje, stolci, stolovi, bijeli šank, modeli-živi kipovi, obučeni u bijelo, bodypainting, bijeli kokteli i sladoled od vanilije, sve to u jedinstvenom White roomu. A posebice bi vas se trebao dojmiti Arabian Nights room, uređen kao šator u oazi usred pustinje, sa atraktivnim trbušnim plesačicama, orijentalnom glazbom pomiješanom sa modernom glazbom, uz odgovarajuće koktele i hranu… Bajkovito, zar ne? Postoje zgodni stihovi za ovo: “Dream on…”
Ma da ne duljim dalje, evo kakva je bila realnost. Sobe se uopće nisu mogle prepoznati, jer niti jednog od ovih navedenih obilježja nije niti bilo. Kakve vatrene plesačice, kavezi, ledene skulpture, modeli-živi kipovi, trbušne plesačice?? Gdje je to, dragi organizatori, bilo? Negdje ste sakrili ili što?
Svaki taj famozni ‘room’ nije bio pošteno niti odijeljen, da bi ste čuli i razaznali glazbu koju ste htjeli, morali ste stati neposredno ispred DJ seta i zvučnika, inače ste mogli čuti techno u podlozi, pomiješan hip-hop beatom, i zvukovima benda koji je bio zadužen za štimung u folk sobi. Da, kad smo već kod folk sobe, niste niti trebali platiti još 100 kn da biste imali pristup, jer ste od nekog mogli posuditi narukvicu koja se dobivala za ulaz u folk room, a uz lijepi smješak zaštitaru na ulazu u taj dio, mogli ste ući i bez te narukvice.
Nama je to bilo super, a je li i onima koji su za taj posebni ‘doživaljaj’ dali 250 kn?? Ne znam kakav su tretman imali VIP-ovci, ali po onome što sam uspjela vidjeti, nije bilo vrijedno tih 700 kn.
Cijene pića povoljnije od onih u poznatim zagrebačkim klubovima. Zašto sam ja onda dvije juice-votke platila 50 kn?? I to još poslužene u plastičnim čašama, a valjda je i bilo deci, deci i pol toga. Coca Cola posluživana za 10 kn i to iz 2,5 litarske boce, također deci-deci i pol, ovisno kakve je volje konobar. Jedina pohvala koju imam je za koktele i koktel majstore, koji su bili odlično raspoloženi, pa su nam priuštili zanimljiv show, izveli nekoliko trikova, te napravili odlične koktele.
Mogla bih još o ovoj lošoj organizaciji napisati puno toga, no ne želim više trošiti svoje vrijeme na ljude koji su organizirali pravu prijevaru godinu. Ali njih ionako briga za to, lovu su pobrali, i di ćeš bolje. Žao mi je što nemam nikakve slike kojima bih mogla ovo ‘dočarati’, ali fotić nisam nosila sa sobom.
Na kraju mi je bilo ok, jer sam si to sama tako učinila, u dobrom društvu, nakon nekoliko koktela, pomirila sam se sa činjenicom da sam lijepo nasjela na priče i pričice, i otišla plesati na Studio 54 glazbu.
Davno sam već trebala naučiti da u bajke ne treba vjerovati. Vama, koji ste ovo pročitali, neka ovo bude pouka za sljedeći doček. Bolje je kad naučite na tuđim greškama, a ne na svojim. Želim vam svima sretnu Novu 2006. godinu!
