Zagrebački Boogaloo Club se koncertnim angažmanima i inače nema čega sramiti, ali čini se da je u prvim mjesecima 2009. u punom naponu. U srijedu je predstavio i u nekoliko sati spojio tri odlična i različita metal benda iz dvije europske države, i nastavlja s okupljanjem metalaca, sudeći po najavama, barem do kraja ožujka.
Na radost svih koji se boje da će heavy metal dostići sudbina punka, prekjučerašnji koncert su predvodili njemački veterani tog žanra, članovi grupe Grave Digger. 
Jedni od onih koji se ne boje biti to što jesu od samih početaka koji datiraju još iz 1984., (govoreći u globalu, iznimku čini “Stronger Than Ever” album) i neumorno raditi albume gotovo svake godine ne prilagođavajući se modernim strujama. 
Oni su jedni od onih zbog kojih se ’90-e ne čine kao smrt heavy metala, nego tek razdoblje zatišja i novog zaleta u uspješnu sljedeću dekadu.
Ovim nastupom su promovirali novi album, “Ballads Of A Hangman“, a čiji smo EP “Pray” mogli čuti još krajem 2008. Uvod u nastup već neko vrijeme imaju spajanjem prve instrumentalne pjesme i sljedeće s novog albuma, a tako su započeli i sada: “The Gallows Pole“, i odmah za njom “Ballads Of A Hangman“.
Iako je album u prodaji i na internet torrentima tek mjesec dana, poprilično prazan Boogaloo kojeg nisu uspjele u prevelikim postocima okupiti dvije predgrupe, se već orio, i Chris Boltendahl, frontmen benda, nije mogao sakriti zadovoljstvo.
S novog albuma su još odsvirali “Hell Of Disillusion” i “Stormrider“. “Pray” su sačuvali za bis. Nadalje s pjesmama: “Valhalla“, “Lionheart“, “Dark Of The Sun“, “Wedding Day“, “The Last Supper“, “The House“, “Silent Revolution“, “The Round Table“, “Excalibur“, “Knights Of The Cross” i neizostavna “The Rebellion“.
U stare dane su publiku vratili s “Witch Hunter” i “Headbanging Man“. Većina ih je došla na svoje tek sa zadnjom, “Heavy Metal Breakdown” i zbog određenih pravila kluba, neposredno nakon završetka morala sam napustiti koncertni prostor.
Oni koji su ostali u drugom dijelu kluba još neko vrijeme, mogli su se upoznati s Manni Schmidtom i Stefanom Arnoldom iz Grave Diggera, te dečkima iz Alestorma, support benda na koncertu.
Nepredvidiva je bila razlika u entuzijazmu i volji za druženjem s fanovima između ta dva benda, u kojem bi logičnije bilo u taj kontekst staviti mlade (kako je Stefan spomenuo: “I could be their father“) škotske metalce koji pjevaju o gusarima i alkoholu, nego Grave Digger, čiji se tekstovi više odnose na mračnije i ozbiljnije teme rata, religije i horor likove. No, bilo je obratno.
Kratak osvrt na predgrupe. Prvi su nastupili Taletellers, čiji bi se nastup uživo mogao staviti u thrash metal domenu, ali u biti su bend iz 2005. koji u svom pomalo drukčijem stilu kombiniraju hard rock i heavy metal ’80’ih s elementima thrash metala.
Zasad su izdali jedan album, “Detonator”, i nakon sviranja samo po njemačkim gradovima, ovo im je prva europska turneja.
Nakon njih – Alestorm. Oni su tip benda čija je svirka omiljena među hrvatskim fanovima koji su se pokazali kao obožavatelji više-manje svega što pjeva o alkoholu i zabavi. Dodajući tome tematiku gusara alkoholičara u potrazi za zlatom dobiva se dobitna kombinacija.
U set listi se moglo čuti: “Wenches And Mead“, “Leviathan“, “Nancy The Tavern Wench“, “Over The Seas” i “Captain Morgan’s Revenge“.
Kao što je spomenuto, publika nije bila takva da bi popunila klub, no to nije nešto zbog čega bi trebalo odmahivati glavom jer, osim što je i u tom manjem broju bila glasna kao da je broj bio dvostruko veći nego što je, to je tek rezultat velike koncerte ponude ove godine i radni dan u tjednu.
