Ulazak u grčki panteon

    1154

    Grave Digger

    Clash of the Gods

    Datum izdanja: 31.08.2012.

    Izdavač: Napalm Records / Maldoror

    Žanr: Heavy Metal, Power Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Charon (Fährmann des Todes)
    2. God of Terror
    3. Hell Dog
    4. Medusa
    5. Clash of the Gods
    6. Death Angel & the Grave Digger
    7. Walls of Sorrow
    8. Call of the Sirens
    9. Warriors Revenge
    10. With the Wind
    11. Home at Last

    Nepune dvije godine od albuma “The Clans will Rise Again”, veterani heavy/power metala Grave Digger objavili su novi album “Clash of the Gods“, na kojem su zadržali svoj prepoznatljivi stil, iako su na sceni preko 30 godina i imaju 15 albuma.

    Za razliku od prethodnog albuma, koji se bavio tematikom Škotske i
    njenih hrabrih ljudi te mističnim događajima, ovdje uplovljavamo u
    legendarno carstvo antičkih grčkih bogova i stvorenja. Ovog puta nema
    nikakvih klanova ni novih pobuna.Album je inspiriran ratnikom koji se na putovanjima sreće s mitološkim stvorenjima i čudovištima. Između ostalih likova, sreće Meduzu, Odiseja, Hada i Kerbera. Priče su umotane u brze power melodije ispunjene snažnim riffovima i lako pamtljivim refrenima, a opseg pjesama je raznolik, od brzih, energičnih pjesama s duplim bas pedalama, preko himničkih kompozicija srednjeg ritma do balada, kojih istina, ima najmanje.

    Ovo je ujedno i drugo izdanje s Alexom Rittom na gitari, čije izvedbe su tečne i jako se dobro uklapaju u kompletnu sliku. Može se reći da se Alex jako dobro snašao i da u svojim izvedbama ima i blagih primjesa virtuoznosti. Tekstovi pjesama kao da su se malo poboljšali od prošlog albuma “The Clans will Rise Again”, imaju određenu razinu energije i agresivni predznak, a novi element je i orijentalni prizvuk, koji se pojavljuje kroz nekoliko pjesama (“Clash of the Gods”).

    Muziku podržava

    Karakteristično za ovaj put je što album počinje i završava pjesmama na njemačkom jeziku (završna njemačka pjesma je bonus), što se nije događalo tako često u Diggerovoj diskografiji. Na uvodnoj, “Charon“, gostovao je Michael Rhein, frontmen benda In Extremo, a ova ‘recitacija’ dobar je uvod u gromoglasan nastavak pjesme “God of Terror“, s najvećim thrash prizvukom, te neodoljivo podsjeća na “Rheingold“, s kojom ima sličnosti i u zvuku i u stilu.

    Album se nastavlja u nešto sporijem ritmu do “Death Angel and the Grave Digger“, jedne od najagresivnijih pjesama na albumu, s pomalo unikatnim Alexovim gitarskim izvedbama i solom, a zajedno s “Walls of Sorrow“, koja nakon brzog početka poprima nešto sporiji ritam, obilježje joj je i naglašeno refrensko zborsko pjevanje, i “Home at Last“, može se uključiti u najbolje pjesme na albumu.

    Call of the Sirens” jedina je balada, s akustikama, Chrisovim clean vokalima do refrena, atmosferičnim prizvukom, agresivnim riffovima, baroknim orguljama, a bonus pjesma je njemačka verzija “Home at Last”, tj. “Zurück nach Haus“, koja zvuči čak bolje i snažnije od engleske verzije, s obzirom da njemački jezik sam po sebi ima popriličnu dozu agresivnosti.

    Sve u svemu, novo izdanje nije nikakav preobražaj i u početku može zvučati pomalo razočaravajuće. Međutim, u usporedbi s prošlim, koje nije bilo jedno od najboljih, gdje je dosta pjesama relativno brzo znalo pasti u zaborav ili dosaditi, pjesme su ovaj put podjednako dobre u cjelini, dobro posložene, i s kvalitetnim kompozicijama. Jako slični riffovi, grubi Chrisov vokal koji ili volite ili mrzite a koji je ovaj put ‘izvukao’ i nekoliko clean pjevanja, brzi ili osrednji tempo pjesama, atmosfera ispunjena dramatikom, sve je ono na što smo navikli kod Grave Diggera i što ih čini prepoznatljivima.

    Blago osvježenje postignuto je promjenom tematike pjesama i tek ponekim novim elementima, uz vrlo mali broj nedostataka, no Grave Digger se još uvijek drže istog (uspješnog) kalupa. Unatoč tome, ako ne i upravo iz tih razloga, ovaj uradak bi se mogao brzo svidjeti starijim fanovima i zaslužuje neko vrijeme slušanja, no u diskografiji benda mogao bi predstavljati samo jedno osrednje, tek pristojno izdanje.

    Tekst: Ana Mihanović

    Muziku podržava