Jučer je u zagrebačkoj Močvari održan koncert djedova death metala, američke grupe Morbid Angel. Mi Hrvati se napokon imamo čime pohvaliti jer smo napokon ugostili neki malo poznatiji death metal bend za čije ime nisu čuli samo revni pratioci demo scene u Hrvata. Osim toga, i Močvara se isto ima sa čime hvaliti jer je to prvi rasprodani metal koncert u petogodišnjoj povijesti postojanja toga kluba.
Dakle, našli smo se na vratima Močvare, još tamo negdje oko sedam sati jer nam bijaše rečeno da mi, kao press, trebamo ući ranije. I na samom ulazu dočekalo nas je prvo iznenađenje jer je najavljenji Forlorn Legacy, koji je trebao biti jedna od dvije predgrupe Morbidima, zbog tehničkih razloga bio prisiljen otkazati svoj nastup.
Nakon podužeg čekanja da se vrata Močvare napokon otvore za običan puk (tj. nas) uslijedilo je drugo veliko iznenađenje kada smo saznali da nismo na popisu važnih uzvanika na kojem smo trebali biti. Već smo se spremali pokupiti svoje krpice i otići doma kad nas je jedan veoma ljubazan redar uveo unutra vjerujući nam na riječ da smo oni za koje se predstavljamo. I tada je sitaucija krenula na bolje.
Ušli smo unutra, klub je još bio poluprazan, a predgrupa je počela svirati već prije devet. I čak je i piva bila hladna. Uspjeli smo se probiti do prvih redova, uživajući u žestokom zvuku brazilskog Krisiuna no tada je ‘yours trully’ uspjela poletjeti nekoliko metara u zrak i sletjeti glavom u rub nekakve daske. To je poprilično umanjilo cijeli doživljaj, jer sam u strahu od puknuća lubanje/ oštećenja mozga izjurila van i bila tamo sve dok Morbid Angel napokon nije stupio nogom na pozornicu. A to je bilo već, divnog li čuda, oko deset.
Močvara je sad već bila poprilično puna, ljudi su navrli sa svih strana i šanse za vidjeti pozornicu i uloviti neku dobru fotku bile su ravne nuli. A i poučena iskustvom od pred pola sata nisam baš bila nabrijana na to da svom mozgu priuštim još jedan udarac u ljubanju. Morbidi su prašili kao ludi, ekipa je bila nabrijana na krvoproliće i uz žestoko razbacivanje (čak i iznad granica headbanginga) uživala u brutalnom zvuku.
Na kraju smo se uz jako puno spretnosti uspjeli dočepati pokoje fotke. Nakon otprilike 2 sata divlje svirke Morbidi su spakirali stvari i uputili se na svoj idući koncert, u susjednu nam Austriju (Slovenija ovdje nije slučajno izbačena iz računice!).
I, da sada sve skupa rezmiram. Koncert nije bio baš bog zna kakav (barem što se tiče glazbenog dijela), ali atmosfera je bila zaista odlična, ljudi jako simpatični i prijateljski raspoloženi (ne dajte da vas spikeovi, lanci, crnilo i pokoji udarac u glavu obeshrabre ili zastraše), a redari više nego ljubazni, što u bilo kojem drugom zagrebačkom klubu baš i nije slučaj. Sve u svemu, jedna čisto u redu i zabavna večer.
Foto: Martina Jurek
