A kako li je tek teško biti mega car. I k tomu još Svjetski Mega Car. S tom titulom se već dugi niz godina nosi jedan nadasve jednostavan i skroman, jako inteligentan i duhovit čovjek, pravim imenom Antonije Pušić. Da se čovjek satre od težine! Jadan čovjek, nije ni svjestan koliki su mu teret navalili na leđa, no nosi se on s time vrlo uspješno, stišće zube i ničim ne pokazuje koliko mu je zapravo teško.
Da stvar bude zanimljivija, on u tome potpuno uživa i već dugi niz godina zabavlja narod diljem Balkana i Europe. Pogađate, njegovo kodno ime je Rambo Amadeus, i odlučio je po tko zna koji put doći k nama u Zagreb i pobrinuti se da nam to ne bude još jedna dosadna večer, kakve uglavnom znaju biti utorkom. 
Bio je to ujedno i njegov prvi nastup u Aquariusu. Kako u Aquariusu koncerti uvijek počinju dosta kasno, odlučio sam ne uraniti previše, no nadao sam da neću propustiti početak koncerta kao što je to bio slučaj s njegovim prošlogodišnjim koncertom u Boogaloou. 
Ovaj put ‘timing’ je bio u redu, a taman kad sam ulazio Rambo je počeo svoj nastup s “Betonom” i poručuj: “Znam da vam uživo nisam lijep k’o na myspaceu, ali jebi ga, morat ćete me gledat večeras.” Nakon “Betona” odlučio je odsvirati par stvari s posljednjeg mu albuma “Oprem dobro“, izabrao je “Predrasude“, “Turbo folk” i “Komedija, tragedija, drama“. 
Hvala Bogu, njemu inspiracije nikad ne fali, a s “Oprem dobro” je dokazao svoj uvrnuti smisao za humor. Napravio je odličan show, a iz prvih redova sam otpratio još “Otiš’o je svak ko valja” u reggae verziji koju je spojio zajedno s “Rasta mana kafu prži“, te “F.A.P. Mašinu“.
Ostatak koncerta sam pratio sa šanka – “Žganje rave” koja je potrajala dobrih petnaestak minuta, i “Džemo voli džem” s kojom je Rambo i najavio kraj svog performancea. Kako je publika i dalje bila nezasitna njegovih ludorija, na bisu je odsvirao još “Don’t Happy, Be Worry“.
Muzički gledano jako dobar nastup, no kao i mnogo puta do sada dokazao je da je originalna i zdrava zafrkancija, potpomognuta vrhunskom sampleovima njegovog DJ-a i dalje glavno obilježje njegovih nastupa. Rambo je jedan od rijetkih likova koji ima tu sposobnost da doslovno hipnotizira publiku tih dva-tri sata koliko već traje njegov show, a to je ono što ga čini posebnim.
Da parafraziram TBF: “Jedan jedinstven, samim time Bog, nije važno k’o mu je mater, k’o mu je otac, k’o mu je rod.” To su riječi koje ga definitivno najbolje opisuju. Iako sam na njegovim nastupima čest gost, ovo mi je uz koncert koji sam prije četiri godine gledao u Makarskoj, svakako jedan od najjačih nastupa do sada.
Ako su alkohol, Coca-Cola, pečenje na ražnju turbo folk, onda je i Rambo turbo folk jer mi ga naprosto obožavamo.
foto: iva
Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.
