Otkad sam došla u ‘ajmo reći zrelije (ehm, samo na papiru, jel) godine, svaki put si svečano obećajem da više neću odlaziti na koncerte neprovjerenih demo bendova i onda se žaliti da što je meni to trebalo i da sam mogla korisnije utrošiti vrijeme. No, ovaj put bilo je drugačije i jučer sam konačno pogledala jedan demo bend koji sam zaista i željela čuti, a zovu se Heroina.
Naime, u organizaciji portala demobands.com jučer je u Močvari održan koncert demo bendova, a uz spomenutu Heroinu svirali su još i osječki The Red Roosters i Neznam kak’ se zovu, al frajer mi je susjed iz Velike Gorice.
Prvi su svirali Neznam kak’ se zovu, al frajer mi je susjed kojima je najveća želja bila nastupati izvan Velike Gorice, što im se jučer i ostvarilo. Dečki su bili simpa (ako izuzmemo grozne košulje psihodeličnog uzorka), nastup ležeran i opušten, ali osnovni problem je što ni sami nisu definirali koji stil žele svirati. Jer bilo je tu svega, od punka, ska, reggaea do rocka i tekstualnih zajebancija poput one u pjesmi “Sise vrele Višnje“.
Moje mišljenje je da bi se žanrovski ipak mogli malo više koncentrirati samo na jedno područje, definitivno izbaciti one rock laganice, a raditi više pjesama poput one koja je bila najavljena kao “Robot” (tako nešto) u kojoj su najbolje do izražaja došle sve te gitare na stageu, a zanimljiv je i način na koji su u nekim pjesme korištene klavijature. Sada kada su ispunili cilj sviranja van Velike Gorice vrijeme je da si postave i neki viši, ukoliko ne žele biti zapamćeni samo po fora imenu.
The Red Roosters su iz Osijeka i jedan su od rijetkih osječkih bendova koji se meni ne sviđa, ali otvoreno priznajem da ne volim taj stari rock koji oni sviraju. Jebiga, nisu svi odrasli na Stonesima i Led Zeppelinu, a i mislim da bi bend ovakvog profila puno više pasao u Route 66 ili recimo Sax!, negoli u Močvaru s demo bendovima.
Heroina je pak mladi zagrebački bend koji svoju muziku naziva rock’n’roll iako su im stilski uzori dosta širi od samog pojma. S obzirom na ono što sam čula o njima očekivala sam dosta garaže i Gun Cluba, ali se na kraju potpuno ugodno iznenadila kad sam skužila da me zapravo puno više podsjećaju na ono što su Nick Cave i njegovi The Bad Seeds radili u svojim ranijim fazama.
To se prije svega odnosi na pjevača koji ne samo svojim pokretima, već i stilom odijevanja i svojom vižljastom pojavom općenito zaista jako podsjeća na Nick Cavea, dok na trenutke čak priziva i darkersku teatralnost Petera Murphyja. Neki će reći da takav scenski nastup sa čestim vješanjem mikrofona oko vrata, padanjem na koljena i valjanjem po podu (na kraju je čak i srušio vlastitog bubnjara) djeluje pomalo bahato, ali po meni je to prije svega jedna pozitivna drskost na stageu, neophodna za mladi bend koji se još probija i želi po nečemu biti različit od drugih.
No, da ne bi bilo da je sve samo u scenskom nastupu, Heroina zaista ima odlične (vlastite) stvari koje bi možda bilo najbolje opisati kao mračni rock’n’roll, što se meni kao staroj darkerici itekako sviđa.
Nažalost, svirali su najkraće od svih bendova i jedini se nisu vratili na bis, ali je zato njihov basist dobio grudnjak od obožavateljice koji se sve do kraja vijorio na vratu gitare, kada si ga je za uspomenu odlučio uzeti neki dečko iz publike. No cura koja ga je bacila ga je htjela natrag pa je tužni dečko ostao bez suvenira, ali su ga tri mlade cure utješile riječima “Gospodine, ako želite grudnjak može vam neka od nas tri donirati svoj!” (bratić, kojeg sam dovukla sa sobom, je poslije izjavio kako mu je to bio najbolji dio koncerta).
U međuvremenu sam saznala da je frendica dobila i CD od benda (dok sam ja zvjerala ne znam gdje i dobila frišku figu), ali možete ih poslušati na njihovoj myspace stranici, a ja se veselim danu kada će oni zaista nešto izdati i nadam da ću imati prilike još pisati o njima.
