Često ljudi govore da u Zagrebu uvijek ima punk koncerata, da se uvijek nešto događa. No, je li to uistinu tako? Uglavnom smo bombardirani kojekakvim melodičnim bendovima poppy sorte ili pak zalizanim emotivcima (koji se sami nazivaju post hardcore), no što nam uopće preostaje od punka? Nedjeljni koncert je pokazao da se ipak tu i tamo i takvi koncerti nalaze.
Začudo, Močvara se prilično napunila već kada je prvi bend počeo svirati. Uglavnom predgrupe dobiju nezavidni položaj da sviraju pred svega nekoliko nezainteresiranih lica. U ovom slučaju, to nije bilo baš tako. Na scenu su stupili mladi bend iz istočnog dijela Zagreba – Šabani. Dosad smo ih mogli vidjeti svega nekoliko puta u zagrebačkim klubovima. Prisustvovala sam gotovo svim i čini mi se da su ovoga puta odradili najbolji nastup.
Ova trojka iz Zagreba svira pod očitim utjecajima old school punka. Na njih bi se stvarno mogla lijepo primijeniti ona poznata uzrečica ‘Ma, to je punk‘ – djelomična raštimanost, ispadanje remena s gitare, iskapčanje iz pojačala, ponekad malo čudnije dionice bubnja i basa, no sve u svemu, kada to lijepo zakompletiramo, meni su izvrsni. Bilo je tu i pokušaja circle pita, no publika nije bila previše zainteresirana.
Nakon njih na red su došli No More Idols koje nikada prije nisam slušala, ali sam čula isključivo dobre kritike. Rezultat? Čisto solidna svirka pod utjecajima GBH-a, The Ramonesa, ali bez nekog prevelikog oduševljena ne primih njihov nastup. Brojni frendovi su pjevušili zajedno s njima, ljudi su se rasplesali na pokoje obrade, ali sve u svemu, ništa previše spektakularno.
A nakon njih dolazi Barrakuda… Ljudi su oduševljeno primili njihov nastup, i zaista su bili najinovativniji i najkvalitetniji dio večeri. Bend čine već iskusni momci iz Pule, ali ovo im je relativno novi projekt. Sviraju nešto teško opisivo… možda bi se to moglo opisati kao garage punk, prilično energičan i brz. Odradili su fantastičan nastup. Stvarno se nadam da će opet uskoro posjetiti sjeverne dijelove Hrvatske.
I za kraj su se na pozornicu popeli Bolesno grinje koji su ustvari uživali status headlinera te večeri. Teško mi je prokomentirati njihov nastup, jer ja zaista nisam fun niti grinda niti crusta, a to je upravo ono što oni sviraju. Po meni, prilično monotono, minimalno zanimljivo i energično. Bolesno grinje imaju iza sebe nekoliko albuma i sviraju već neko vrijeme, ali nikako da s grindom i crustom pređem na ‘ti’.
Zvuk je čitavo vrijeme bio prilično loš, što je postalo standardno u zadnje vrijeme. Katkad Močvara zna iznenaditi koliko s lošim zvukom, a isto tako i s izvanrednim. Ovoga puta je nešto pošlo po krivu. No, kada sve ove bendove stavimo na kup, dodamo masu dobrih vibracija i simpatičnu atmosferu, cijela večer je bila zaista pozitivna. Nadajmo se da nećemo morati opet toliko čekati na novi koncert takvih atributa.
