Ne volim kada se nađem u situaciji da toliko kasnim s reportom s nekom koncerta, jer znam da kasnije više nikome nije ni bitno što će netko napisati o njima. No, nažalost, uslijed niza otežavajućih okolnosti, sudba kleta me natjerala da se reportu posvetim tek tjedan dana nakon samog koncerta Rentokilla, Astpaia i One Step Awayja.
Prvi su koncert otvorili mladi Varaždinci One Step Away. Ovo im je, vjerujem, prvi nastup u Zagrebu. Sviraju kombinaciju melodičnog hardcorea (ako se uopće možemo razbacivati takvim terminima) i kalifornijskog punk rocka. Ono što ih čini posebnijim od mase istih takvih bendova kod nas jest da pjevaju na hrvatskom. Osim toga, sviraju vrlo korektno i zanimljivo, tako da su, bez obzira na to što su bili predgrupa, bili najinteresantniji bend te večeri.
Možda bi trebalo napomenuti (ne u smislu da se umanjuje značaj ostalih u bendu) da je njihov vokal i basist novi basist Overflowa o kojem se toliko priča u zadnje vrijeme. Držimo samo fige da One Step Away neće patiti radi velike angažiranosti Zokija u tom popularnom bendu.
Nakon njih su na scenu stupili prvi od dva vrlo povezana austrijska benda – Astpai. Politički nabrijani momci, orijentirani uglavnom na vrišteći i mračni hardcore punk, no povremeno se ubacuju i pjevni melodični dijelovi. Došli su u Zagreb da bi promovirali svoj novi album “Feeling Safe In Programmed Channels“.
Njihovi kompići na turneji su bili Rentokill koji sviraju nešto klasičniji punk rock, opet na pragu malo žešće kalifonije. Bez obzira na točnost izvedbe i energičan nastup za što zaista idu brojne pohvale, ne mogu da se ne osvrnem na monotoniju glazbenog izričaja. Zašto se bendovi uporno drže tog kalifornijskog đira, ne pružajući ništa novo? Lijepo je čuti kvalitetnu svirku, ali ponekad pomislim da mi je draže slušati tehnički manje kvalitetan bend, ali koji nudi nešto novo. Ili barem da to radi na sebi svojstven način.
No, bilo kako bilo, žao mi je da gotovo nitko nije osjetio potrebu da podrži ovaj koncert. U jednom trenutku sam doslovno izbrojala 40 ljudi u čitavom klubu, uključujući organizatore I bendove. Možda su se još neki skrivali po wc-ima, pod šankom ili pod plaštom nevidljivosti. Austrijanci su se pobrinuli i za zanimljivu distribuciju koja je gotovo cijelo vrijeme zjapila prazna. Jedino su se žicale naljepnice i besplatni posteri.
U svakom slučaju, interesantno je da je KSET uopće pristao na ovakav pothvat. Hoće li se Rentokill i Astpai još vraćati u Hrvatsku nakon ovakvog ‘feedbacka’, još ćemo vidjeti. Do tada, držimo fige One Step Awayju da im krene još ljepše s gigovima po Zagrebu.
