“Zašto, oh, zašto se ovakav koncert organizirao u Aquarius” bilo je pitanje koje mi je cijelu večer prolazila kroz glavu. Razgovarajući kasnije s momcima iz ManDrilla, otkrila sam i razlog, ali svejedno ovo pitanje ostaje bar kao retoričko. Pitate se zašto? Zato jer je prostor zjapio prazan.
Aquarius, po mojem sudu, nije mjesto za rock koncerte kakvom ste mogli prisustvovati sinoć. Ljudi koji bi željeli poslušati nešto poput ManDrilla teško da su voljni dati 12 kuna za pelinkovac ili 15 za pivu, niti su željni takvih fancy mjesta. Ljudima koji vole rock muziku su dovoljni drugačiji prostori, drugačija atmosfera koju Aquarius ne može pružiti. Ne bih htjela blatiti klub, već jednostavno mislim da tamo pripada drugačija vrsta muzike.
Pretpostavljam da je to bio jedan od glavnih razloga zašto je tako malo ljudi bilo tu večer u klubu. Drugi razlog jest vjerojatno i samozatajnost samog benda koji iako je stekao popularnost u matičnoj Rijeci, u Zagrebu je i dalje prilično anoniman. Njihov nastup u četvrtak je potvrdio njihovu kvalitetu, ali i očarao dozom agresivnošću i nabrijanosti koja se toliko ne očituje na studijskoj snimci.
No, da počnemo od početka. Predgrupa ManDrillu je bio dvojac zvan Gatuzo s kojim sam se prvi put susrela tek ovog siječnja u zagrebačkom baru Krivi put gdje su odsvirali odličan koncert s prijateljskim im bendom Ruiz. Gatuzo čine jedino gitarist/vokal i bubnjar, no manjak ostalih instrumenata ne uzorkuje i manjak žestine i inovativnosti. Sviraju odličan, pomalo drzak i surov rock’n’roll.
Nedavno su Ruiz i Gatuzo odsvirali nekoliko zajedničkih koncerata po zagrebačkim klubovima i kafićima gdje su ljudima skrenuli pažnju na svoju žestinu i inovativnost u rocku kakva nam nedostaje na ovim prostorima. U Aquariusu su također zvučali prilično samouvjereno najviše zahvaljujući velikoj energičnosti pjevača i gitariste Damira Trkulje. Svoj nastup su zatvorili obradom Majki na isti takav svoj poseban način.
Kako je zagrebačka publika već upoznata s Gatuzom, njihov nastup je bio nešto posjećeniji od ManDrillovog. Međutim, momci iz ManDrilla nisu ničime pokazali da im je smetao tako mali broj ljudi ispred stejdža. Nanizali su gotovo sve stvari s njihovog novog albuma “P“, među kojima je svoje mjesto našao i singl “Ljubio, valjao“. Također me razveselila njihova posebna obrada Pink Floyda “Another Brick In The Wall“.
Što čini ManDrill posebnijim od ostalih domaćih bendova? Originalnost. Bend tako lijepo kombinira hip-hop vokal, energičnu gitaru prožetu rockom i punkom i groove RHCP-a da je finalni rezultat samo ples u ritmu muzike. Možda toga nisam bila svjesna nakon slušanja albuma, no live nastup je nešto posve drugačije.
Nadam se da će ManDrill u svom sljedećem posjetu Zagrebu završiti na sebi nekom prikladnijem mjestu koje će im tada i omogućiti prikladniju i raspoloženiju publiku. Svakako su to zaslužili. Ipak se radi u bendu kojem Rijeka nikako ne može biti dovoljna.
