Metaldays je nešto veće od ‘običnog’ metal festivala

Pred nekih 30-ak godina Bruce Springsteen napravio je pjesmu “Glory Days” čiji je refren odzvanjao glavom nakon netom završenog 12. izdanja Metaldays festivala.

Da je netko rekao, još 2004. godine, da će se u Sloveniji, održavati metal festival, koji će iz godine u godinu biti sve veći i veći, kako po kapacitetu, tako i po danima trajanja, mnogi bi ga zasigurno proglasili ludim. Bilo kako bilo, mnogi metalci iz Europe, a u novije vrijeme iz Kolumbije, Brazila, Meksika, Čilea te naravno kompletne regije, svjedoči ovom fenomenalnom festivalu i to već dvanaestu godinu zaredom u malom slovenskom mjestu Tolminu, smještenom u julijskim alpama.

Program, prvog dana ovog odličnog festivala, započeo je nešto malo iza 15 sati na oba stagea. Na glavnom stageu, čast za otvaranje festivala pripala je bendu Total Annihilation, iza kojih su nastupili Slomind, Krokodil, a nešto više pažnje privukao je nastup veterana Anvil, koji su ove godine premijerno nastupili na festu. Solidan nastup, uz malo više nepotrebnog soliranja, obzirom da su svirali 45 minuta. Neizbježan je bio dio nastupa u kojem vokal i gitarista Steve “Lips” Kudlow svira gitaru s dildom.

Na malom stageu, nakon Reek of Insanity, nastupa riječki Kryn. Energičan, poletan nastup, uz vokala Karla, koji je ostavio dojam, izuzetno dobro raspoloženog frontmena.

Kryn set lista:
Meditiva
The Silent
New Disease
Reminder
B.L.E.A.K.
Released

Uslijedili su nastupi Sunchaira, Desolate Fieldsa, Mooncrya.

Glavni stage, nakon Anvila, pripada Devin Townsend Projectu. Interesantan nastup kao i uvijek kad je Devin u pitanju, ali ovog puta nešto slabijeg feedbacka od strane publike, što u neku ruku i ne čudi, s obzirom da je prva tri dana festivala, temperatura bila preko 30 stupnjeva i približavao se brojki 40. Još jedan bend koji nikad dosad nije nastupio na Metaldaysu jest Queensryche. I dobili smo 75 minuta odlične svrike. Tijekom njihovog nastupa koncertni prostor se počeo ispunjavati sve više i više s publikom, s obzirom da je sunce zašlo iza obližnje planine, pa se moglo početi i nomalnije disati i uživati u nastupima.

Uslijedio je Fear Factory i ovaj put odradio, korektan i jako dobar nastup, sastavljen od pjesama iz cijele karijere, počevši od starijih “Scapegoat”, “Replika”, pa sve do najnovijih sa zadnjeg im albuma.

Za kraj prve večeri na glavnom stageu, ostali su britanske legende Saxon. Najkraće rečeno, naklon im do poda. Fenomenalan nastup u trajanju od sat i pol. Snaga i moć koju ima Biff uistinu je čarobna. Naravno da mu nije trebalo puno vremena da se stopi s publikom, jer već na prvo njegovo obraćanje publici, naletio je na gromoglasne ovacije. Iz pjesme u pjesmu, sinergija između benda i publike je rasla, a svaka iduća pjesma je primljena s više žara.

Izredali su hitove “Heavy Metal Thunder”, “747 (Strangers In The Night)”, “Crusader”, “Princess of the Night”, “Wheels of Steel”, “Denim and Leather”. Simpatičan detalj zbio se kada je Biff uzeo svoj fotoaparat i snimio videoclip, koji je publika zdušno podržala. Odličan kraj prve večeri na main stageu.

Zadnji bend na second stageu je bio slovenski, dobra nam poznata Noctiferia. Prvi dan, jako vruć dan što se vremena i glazbe tiče, ali s osmijehom na licu i u veselom raspoloženju, mnogi fanovi su napustili koncertni prostor.

Drugog festivalskog dana, sunce je također nemilosrdno pržilo, a u 15 sati na glavnom stageu nastupa Avatar i svoj nastup otvara pjesmom “Hail The Apocalypse”, koja je odmah razgalila sve prisutne. Zaštitari su po običaju bili korektni, te su fanove prskali vodom, pa su mnogi lakše disali i uživali u nastupu. Johann je stalno zbijao šale, te tako dolio ulje na vatru i publika se dodatno opustila te su mnogi sudjelovali u circle-pitu. “Vultures Fly” je najbolje prihvaćena od strane publike,a sa “Smells Like Freakshow” završili su nastup i na većinu ostavili impresivan dojam.

Avatar set-lista:
Hail The Apocalypse
Let It Burn
Get In Line
Bloody Anger
Vultures Fly
Paint Me Red
Smells Like Freakshow

Dalje su svirali Skindred te Blues Pills, a nakon kojih je trebao nastupiti Moonspell, no zbog gomile opreme Dream Theatera trebalo je puno više vremena da se složi stage za njih, što je rezultiralo prebačajem Moonspella na mali stage, te se satnica na istom promijenila, a na glavnom je došlo vrijeme za još jednog virtuoza Zakka Vyldea i Black Label Society. Svaka čast Moonspellu, što su bili korektni i da se nije zbio nikakav incident, kao što je to bilo u Zadru na Metalfestu na relaciji Megadetha i W.A.S.P.-a.

Black Label Society je također, premijerno, nastupio na festivalu i bilježi jedan od najboljih nastupa ove godine. Publika ih je prihvatila odmah na prvu, tako da je fešta započela u samom startu s crowd surfingom i skakanjem. Najdirljiviji trenutak koncerta dogodio se kad je Zakk sjeo za klavir i odsvirao baladu “In This River” posvećenu Dimebagu Darrellu. Mnogima je zastala suza u oku nakon odsvirane pjesme, a Zakk se brzo dočepao gitare i svirka je nastavljena u žestokom ritmu. Sam stage je bio prepun Marshallovih pojačala. Gomila opreme. Zakk je odličan, kako gitarist, tako i vokal, tu nema dvojbe, ali skroz nepotrebno je svako malo odrađivati desetominutne solaže, kojih je bilo u nekoliko navrata.

Dream Theater. Sat i pol provjerene akademske svirke. Mnogi su odlučili prosjediti, uživati i gledati njihov nastup s brdašca s desne strane stagea. James LaBrie je nakon brojnih ovacija publike najavio kako će se vratiti i iduće godine. “Afterlife”, “Caught In a Web”, “Burning My Soul”, “As I Am”i “Bridges In The Sky”, samo su neke od pjesama koje su odsvirali. Osjećaj, kad imaš dojam da je cijeli koncert trajao minutu-dvije, a ne sat i pol, kako su neki komentirali, najbolje opisuje da su Dream Theater veličanstven bend.

Totalna suprostnost za kraj drugog dana na main stageu, očitovala se u vidu Cannibal Corpse, planetarno popularnih death metala razarača. Vokal Corpse Grinder, bio je jako raspoložen, pa se u pauzi između pjesama ugodno zezao s publikom; u stilu “hoću da sad svi bangate, ali ne možete brže od mene. Pokušajte slobodno, ali ne možete“. Tijekom cijelog nastupa trajalo je rasturanje kako u decibelima, tako i u publici, a pogotovo pred sam kraj kada su odsvirane, kultna “Hammer Smashed Face” te “Devoured By Vermin”.

Cannibal Corpse set-lista:
Scourage Of Iron
Demented Aggression
Evisceration Plague
Stripped, Rapped and Strangled
Disposal Of the Body
Sentenced To Burn
Kill Or Become
Sadistic Embodiment
Icepick Lobotomy
Addicted To Vagina Skin
The Wretched Spawn
Dormant Bodies Bursting
I Cum Blood
Unleashing The Bloodthirsty
Make Them Suffer
A Skull Full Of Maggots
Hammer Smashed Face
Devoured By Vermin

Tijekom drugog dana na second stageu, osim već spomenutnog Moonspella, širu pozornost privukao je ženski thrash metal bend Nervosa. Ove tri Brazilke, jako dobro praše, a pjevačica ima pravi urlik ranjene lavice, koji izaziva trnce po tijelu. Tijekom nastupa lom u publici nije prestajao.

Zbog promjene satnice, raspored svirki, na second stageu se odužio, pa su tako svoje nastupe odradili Schirenic Plays Pungent Stench, Sacred Steel, da bi tek u 3 sata ujutro, nastupio Hirax i time zaključio drugi dan festivala. Njih je gledalo jako malo ljudi, ali svaka im čast na upornosti i odanosti.

Treći dan – ujedno i najvrući dan. Temperatura se popela na velikih 39, većina fanova se osvježavala i kupala u rijeci, a ostali dio skrivao se po parkovima i restoranima po hladovini.

To je ujedno uzelo i danak posjete nastupima u periodu od 14 sati pa sve do 18 sati na glavnom stageu. A odmah iza 18 sati nastupili sz čuveni thrasheri Death Angel i upriličili odličnu svirku, da bi nakon njih nastupila Sepultura i pravi show je započeo. Već dugi niz godina set-lista im se sastoji iz perioda s Maxom Cavalerom te perioda nakon njegova odlaska. “Propaganda”, “Inner Self”, “Sepultura Under My Skin”, “Arise” i “From The Past Comest The Storms” su odlično odsvirane, a s “Roots Bloody Roots” završili su koncert.

Paralelno sa Sepulturom na malom stageu su svirali su osječki War Head. S obzirom, da im se satnica križala s planetarno popularnim ikonama, nije ih puno ljudi gledalo, a oni su kao i uvijek nastup odradili profesionalno, čime su si i utrli put do Brazila i država o kojima većina domaćih bendova može samo sanjati. Iako bi bilo lijepo da se iz Hrvatske i čitave regije, na mala vrata, probije van više bendova, s obzirom da mnogi imaju veliki potencijal.

Hatebreed je idući nastupio, ali u odnosu na par godine prije kada su nastupili i fanovi napravili jedan od većih circle pitova ikad na ovom festivalu, ovog puta se to nije dogodilo, ali isto tako i ove godine je bilo podosta crowd surfinga tijekom njihovog nastupa.

Audrey Horne, norveški hard rock bend, na malom stageu otvara nastup pjesmom “Redemption Blues” i odmah nailazi na pozitivan feeback. “Vulcano Girl” također, a nakon istinskih zahvala od strane benda, organizatoru i publici, većina se odmah uputila prema glavnom stageu na kojem je već započeo, njemački Accept, koji je bio predzadnji bend trećeg dana. Još jedni veterani, čiji su nastupi uvijek snažni, moćni, energični uz konstantno pjevanje publike na refrenima, poglavito na pjesmama “Stalingrad”, “Restless and Wild”,”Fast As a Shark”. Za sam kraj koncerta, odsvirali su kultnu pjesmu “Metal Heart”, te s “Balls To The Wall” završili nastup.

Carcass, počinje u 00:45 sati i kao što je bio slučaj, dan prije, skoro u isto vrijeme, kada su na main stageu nastupili Cannibal Corpse, odmah na prvi riff, shoe je započeo. Basist i vokal, Jeff Walker, također je bio iznimno komunikativan i poticao je publiku iz pjesme u pjesmu na banganje i razvaljivanje. S najupečatljivijim pjesmama prošli su kroz cijelu karijeru – “Captive Bolt Pistol”, “Buried Dreams”, “No Love Lost”, “Incarnated Solvent Abuse”, “Black Star”, “Keep On Rotting In The Free World” – a s “Heartwork” završili nastup.

A zadnji bend, koji je zatvorio treću večer festivala , jest Blitzkrieg. Stara garda i dalje dobro praši.

Na malom stageu, četvrti dan, dok je sunce još bilo visoko, nastupili su zagrebački trio Flesh. Otvaraju s “Hammered Down”, a nakon nje “Flesh & Blood”. Jako dobrih pola sata, s odličnim gitarskim solažama. Slijede francuski Broken Mirrors, početak je naizgled bio miran i staložen, a onda na pjesmi “Aquarius” kreće circle-pit i ne prestaje do samog kraja nastupa.

Broken Mirrors set-lista:
A Thousadn Voices
Pig Marmelade
Heaven Can Wait
Aquarius
Erotic Thirst
Nightmare In The Mind

Na glavnom stageu nastupaju njemački melodični death metalci Deadlock, predvođeni pjevačicom Sabinom, niska stasom, ali opasna na riječima. Tijekom cijelog nastupa držala je sve konce u rukama, a ugodna sinergija na relaciji između benda i publike osjećaja se od početka do kraja.

Još jedni hrvatski predstavnici, Mass Hypnosis, nastupili su četvrtog dana. Ovo im je drugi nastup na festivalu, a sada su se križali s Crowbar, tako da je njihov nastup prošao, diskretno, obzirom na broj posjetitelja.

Mass Hypnosis set-lista:
Novus Ordo Seclorum
God Complex
Trigger Terms
Address To The Nation
Refugees From The Promised Land
I Need
Monotheist
Messiah
Codex Alimentarius

Da su festivali idealni da se na njima svašta može vidjeti, svjedoči i činjenica trojice veseljaka iz Adam Bomba, koji su se pojavili u kostimografskom izdanju ‘stani pa gledaj’. Prvi s podebljom traper jaknom, kaubojskim šeširom i malom rozom svinjicom pod pazuhom, drugi kvazi Indijanac s balonima, umjesto perjanice, a treći imitacija Borata s tangicama i nekakvim kondomom da prekrije najintimniji dio svog tijela. Ova luda trojka podigla je atmosferu, a za sam kraj nastupa, tijekom izvođenja pjesme “Rock Like F++k”, uslijedio je pokušaj rezanja Adamove gitare brusilicom.

Arch Enemy je skupio najviše ljudi na main stageu. Oni su jedan od rijetkih, ako ne i jedini bend, koji je imao problema s razglasom. Gitarske melodije su bile pretihe na momente, kao i Alissin vokal koji je znao biti, prigušen, gotovo nečujan. Sve to nije omelo okupljeno mnoštvo da uživa u nastupu ovog benda. Nezahvalno je Alissu uspoređivati s bivšom pjevačicom Angelom, ali ono što ih obje krasi jest hrapav, bijesan vokal. Alissa se dobrano trgala na stageu i skakala s jedne strane na drugu i suvereno vladala u kontaktu s publikom. To se poglavito vidjelo, prije izvođenja “No Gods, No Masters”, kada je zamolila publiku da skaču i bogme je malo onih koji nisu tako i postupili. Uz ovu pjesmu, te “Ravenous” i “Nemesis”, dugo je trajao crowd surfing.

Četvrti dan završava nastupom grčkih Rotting Christ. Iznenađujuće puno ljudi nazočilo je svirci, s obzirom da su svirali od 02:00 do 03:15. Odlična svirka koja je od početnih taktova “666”, izazvala komešanje u publici i nije jenjavala sve do kraja i pjesme “Non Serviam”, a vrhunac je bio tijekom izvođenja “King Of a Stellar War”. Ovih 75 minuta uistinu je bilo upečatljivo.

Rotting Christ set lista:
666
P’unchaw kachun – Tuta Kachun
Athanati Este
Kata Ton Demona Eautou
King of a Stellar War
The Sign Of Evil Existence
Transform All Suffering Into Plagues
Societas Satanas
In Xumen – Xibalba
Grandis Spiritus Diavolos
Chaos Geneto
Noctis Era
Non Serviam

Peti i zadnji dan, prošao je u trenu. Prvenstveno jer od 2004. godine otkad se održava festival, tada se zvao Metal Camp, nikad manje kiše nije bilo. Jedna jedina kratka kišna padalina, dogodila se prvog dana, neposredno prije nastupa Anvil, na main stageu. Očigledno se većina čuvala za kraj festivala i večernji termin.

Na glavnom stageu, iza 19 sati, nešto više ljudi, prati nastup Suicide Silence, čiji vokal, nije u stanju izgovoriti rečenicu bez “Motherfucker“. Nekolicina, koja ih stvarno voli, dobro se zabavljala na njihovom nastupu, dok je ostatak okupljenih, sve skupa promatrao. Na malom stageu, uvijek dobri i zajebantski nastrojeni, slovenski Dickless Tracy, a prava fešta zadnje večeri, započela je u 21 sat, kad su se na glavnom stageu popeli kanadski razarači, Kataklysm. Također česti i rado viđeni gosti na ovom festivalu. Nije trebalo puno da pjevač Maurizio pozove publiku na zajedničko rasturanje i surfanje, što je odmah i učinjeno s prvim riffovima pjesme “As I Slither”.

Tako je i bilo pred koju godinu, kada je Murizio to isto učinio za vrijeme pjesme “Let Them Burn”. Ludilo nije prestajalo do kraja, jer su izredali “Push The Venom”, “Like Angels Weeping”, “In Shadows and Dust”, a za sam kraj “The Road to Devastation”, tijekom koje je Murizio urlao “Scream for me Sloveniaaaaaa“, a masa zdušno uzvratila.

Nakon njih, još jedni česti gosti kojima je ovo bio četvrti nastup na festivalu, bili su Švicarci Eluveitie. Otvaraju s “King”, a crowd surfing se s Kataklysma nastavio se i sada. “Omnos”, “Rose For Epona” i “Thousandfold” su usijale atmosferu do kraja, a s “Inis Mona” završili.

Zadnji bend na main stageu, bio je Behemoth. Kostimografija, scenografija – fenomenalni. Mračni do daske. Palili su se križevi, nosile se baklje, bijeli dim je sukljao iz pet postolja sa stagea, a sve to stopljeno s njihovom glazbom, uistinu daje impozantnu sliku, kako vizualnu, tako i glazbenu.

Set-lista fenomenalna. Odsvirali gotovo sve najupečatljivije pjesme iz cijele karijere. Pri početku “Conquer All”, “Decade Of Therion”, “Slaves Shall Serve”, stvaraju odličnu atmosferu, potkrepljenu s circle pitom i crowd surfingom, a “Ben Sahar”, “Left Hand Of God” te “Chant For Eschaton” odlično su se posložile za drugi dio i sam kraj koncerta.

Behemoth set-lista:
Blow Your Trumpets Gabriel
Ora Pro Nobis Lucifer
Conquer All
Decade of Therion
As above So Below
Slaves Shall Serve
Christians To The Lions
Messe Noire
Ov Fire and The Void
Ben Sahar
Alas, Lord Is Upon Me
Left Hand Of God
Chant For Eschaton
O Father O Satan O Sun

Tako je i službeno završio festival na main stageu, dok je još za one najupornije, najhrabrije i istinske fanove benda Year Of No Light, preostalo da se presele na second stage i odgledaju nastupom s kojim je je završila dvanaesta godina u nizu.

Da, Metaldays je zasigurno nešto veće od ‘običnog’ metal festivala, jer osim stotinjak bendova koji sviraju, ostali sadržaji su prebogati i pravi dar s neba, počevši od riječica, u kojima se ekipa svakodnevno kupa, pa sve do obližnjih špilja, raftinga i ostalih istraživačko, avanturističkih programa.

Jutro nakon festivala, Tolminom vlada grobna tišina, a horde metalaca, lagano kreću svojim putem, opuštenim i pomalo teškim koracima, jer rastanci uvijek bole… ali ne zadugo. Dvanaest ih je odrađeno, a vrijeme će pokazati, koliko će ih još biti.

Izvještavaju: Ante Veršić Wera i Goran Božak
Foto: Božidar i Ernest Breški