Konačno punk na Žednom uhu. I to kakav! Subota je ponudila ‘okršaj’ dva ponajbolja domaća melodična punk rock benda – Debeli precjednik koji su pod okriljem nove izdavačke kuće objavili svoj dugoočekivani novi album “Through The Eyes Of The Innocent” i Overflow čije ponovno okupljanje definitivno spada u red povrataka ne samo godine, već desetljeća. U ovakvoj formaciji snaga jedino pitanje koje se nametalo bilo je tko će kome biti predgrupa?
Za ulogu predgrupe ipak se pobrinuo mladi zagrebački bend NervousStand koji je zasvirao na izričitu želju Debelog precjednika i vjerujem da ćemo njih još puno puta imati priliku gledati na svirkama, pa neka se ne ljute što ćemo im ovaj put posvetiti nešto manje prostora. 
Nastup Debelog precjednika prigodno je najavljen od strane maskote Moonlee Recordsa u vidu ogromnog limuna, a na štandu je dijeljena i limun… pardon, moonleenada. Debele smo prije svirke propisno zagnjavili s intervjuom u kojem su nam otkrili kako su i životno i svirački potpuno sazrijeli u što su se jučer mogli uvjeriti svi prisutni. 
Prve tri pjesme bile su već provjereni favoriti s albuma “Fist From East” – “Justify Lying“, “Ready To Fight” i “Drowning“, a zatim je uslijedila nova stvar “Waste Of My Time” koja opasno konkurira za jednu od najboljih pjesama koju su Debeli ikad napravili. A ovo sazrijevanje u prethodnoj rečenici prvenstveno se odnosilo na to kako Debeli još uvijek mogu stvarati fantastične melodije kao što je ona u gore spomenutoj “Waste Of My Time”, a istovremeno biti i politički angažiran bend. 
Na pjesmi “Lajavo pseto“, koja je upravo jedna od tih angažiranijih pjesama, pridružio im se i Tucman iz Hidden Layer na vokalu, a Koca je pjesmu posvetio ‘svima onima koji će se u njoj prepoznati’, uz opasku kako se nada da nemirno spavaju po noći. 
S novog albuma svirali su još “Marionette” i “Burdened“, a završilo je – a kako drugačije – nego s “Farmerskim srcem” za vrijeme kojeg su redari doslovce nogama morali držati ogradu da se ne sruši. Debeli su mi tako po ne znam koji put uljepšali večer, a posebno treba pozdraviti akciju Moonlee Recordsa, novi album + majica za samo 100 kn.
A onda je uslijedilo ono što smo čekali – barem ja – zadnjih pet godina. Neću kriti da mi je Overflow – uz Why Stakla – bio jedan od onih bendova čiji raspad nikad nisam prežalila i jedino što je preostajalo bilo je prisjećati se čarobne magije njihovih koncerata i prepričavati s drugima kako su moćni bili uživo. 
A onda je negdje prošlo ljeto procurila vijest da Overflow ponovo održavaju probe. Ne znam je li u tom trenutku bilo sretnije osobe od mene. U međuvremenu su te glasine dobile i svoj službenu potvrdu, a Overflow je u novoj postavi zadnjih nekoliko mjeseci intezivno pripremao svoj povratak na tron.
Uz koncert u Pazinu dan ranije, jučerašnji nastup u Zagrebu bio im je prva prilika da ponovo okuse atmosferu koncerata te ujedno ‘pridobe’ neku novu publiku, ali i iskušaju onu staru kojoj su kroz godine sami nametnuli visoke standarde. I dugoočekivani trenutak napokon je došao. Prvi je za bubnjeve sjeo Dado, nakon njega izašao je novi basist Zoki, a kada se na stageu pojavio pjevač Žika krenule su i prve ovacije. Postavu je kompletirao gitarist Nikica i ako je kod ikoga bilo makar samo i tragova treme, oni su nestali već s prvim taktovima.
Odmah na početku palo je nekoliko starijih stvari kao što su “Sun Is Wearing A Suit Of Badges“, “I Kill“, “Doctor’s Tune” i “Don’t” da bi negdje u sredini imali i blok novih sa “Wasted“, “Get Away” i “Swallow“. Bend je naprosto pucao od sviračke energije i ako je itko sumnjao u njihovu uvjerljivost, oni su ga jučer definitivno razuvjerili.
Žika, koji je privatno sasvim miran lik, u potpunosti je preuzeo na sebe scenski nastup, cijelo je vrijeme balansirao na rubu stagea, komunicirao s publikom, a nisu izostale ni njegove tipične kretnje i onaj suludi pogled i jedina stvar koja ga razlikuje od onog ‘starog’ Žike jest – kratka kosa.
Dadi za bubnjevima je cijelo vrijeme titrao smiješak na licu, a izgubio je valjda litre i litre znoja, dok su Zoki i Nikica više vremena proveli svirajući na koljenima nego u stojećem stavu. Svi znamo da su Kono i Mali bili klase za sebe, no mislim da su ovi dečki jučer pokazali da su im sasvim dostojna zamjena. A bend je u jednom trenutku zatražio i aplauz za sve svoje bivše članove, od kojih su se neki jučer također nalazili u Pauku.
Vjerujem da je i njima zasigurno zaiskrila pokoja suza u oku u tom trenutku, a mene je – kao vjerojatno i sve u publici – posebno razgalila “Dorothy” koju ipak nisam očekivala tako rano, već tek na bisu. Uslijedile su još “Dora“, “Ebony & Ivory“, “Face“, “The Mad Milkman” i “Pussy Eater“, a bend se vratio i na dva bisa.
Kada se uzme u obzir da oni svoje stvari na koncertima još maksimalno ubrzaju i to da gotovo pa da i nisu imali pauze između pjesama, osim kratkog intermezza kada je Žika predstavljao bend, mogu reći da je ovo bila jedna od dužih svirki Overflowa kojoj sam prisustvovala.
Ostaje tek žal što nisu svirali više stvari sa prve ploče, makar ih potpuno razumijem kad kažu da su se tih pjesama već zasitili, ali ne znam što bih dala da još jednom u životu čujem “Family” uživo. Inače, cijeli njihov koncert bio je sniman za potrebe DVD-a “Live At…Parties” koji će sigurno najbolje dočarati atmosferu na njihovim koncertima.
I ne zaboravimo još spomenuti Usru i Žvalju koji su zatvorili ovu večer i uz pomoć rakije odrepali svoja dva hita na koja bi Matti bio itekako ponosan.
foto: marinko murgić
