U sklopu konceptualnog projekta Esencija prije egzistencije, koji se ovih dana događa na ulicama i javnim površinama grada Duge Rese, u nedjelju je nastupio Matija Dedić priuštivši svim prisutnima zadovoljstvo besplatnog slušanja njegovih autorskih djela. Osim svojih, obradio je te odsvirao dosta tuđih djela davši im tako poseban Dedićevski štih.
Inače, sam projekt započeo je isti dana u 18:00 projekcijom dokumentarnog filma posvećenog akademiku Miroslavu Šuteju, a u 20:20 sati na gradskom kupalištu, u ugodnom prirodnom ambijentu, započeo je i sam koncert poznatog hrvatskog jazziste i skladatelja Matije Dedića koji je svim prisutnima prezentirao mali dio svog glazbenog opusa. 
Za tu prigodu postavljena je prigodna rasvjeta koja je i ovako prelijepom mrežničkom okolišu dala dodatnu draž i moderan štih. Sukladno tome uzduž mrežničkog mosta postavljene su skulpture koje su dočarale autorovo viđenje kompletnog ovog projekta, a na mene ostavile upečatljiv trag. Spoj moderne umjetnosti i jazza, moram priznati još nikada nisam doživio. Zato me se kompletna ova ‘priredba’ iznimno dojmila. 
Osim toga, unatoč relativnoj blizini glavnog grada, u naše krajeve iznimno rijetko ‘zalutaju’ ovakva glazbena imena. Baš zbog toga trudio sam se što više uživati u izvedbama ovog jazz pijaniste. Uz vlastite odsvirao nam je i mnoge hrvatske i strane uspješnice, ali osmišljene i izvedene na samo njemu svojstven način, odjenuvši ih tako ruhom svoje genijalnosti i pikantnim jazz štihom.
Smiren i staložen kakav je, sjeo za klavijature u točno predviđenom terminu i uz ne pretjerano pričanja bacio se na posao uveličavanja kompletnog ovog događaja. Po završetku svake skladbe, odslušao bi svoj zasluženi aplauz, zahvalio se i kroz par riječi najavio novu skladbu.
Tijekom cijelog koncerta i glazbeno i verbalno se doticao vlastitog oca Arsena, koji mu je veliki uzor i podrška. Tako je svim prisutnima odsvirao kompoziciju “Laura” poznatiju kao naslovna tema televizijskog serijala “U registraturi”. Kako je iza njega kompletan album posvećen Gibonnijevim pjesmama izveden na njegov način, odsvirao nam je “Temperu” na veliko oduševljenje publike.
U duhu mediterana dotaknuo se i pokojnog Zdenka Runjića izvevši nam tako “Magdalenu“, iznimno poznatu pjesmu koja se često nalazi na koncertnom repertoaru Olivera Dragojevića. Često se vraćao očevim skladbama, tako nam je podario još dvije iznimno poznate skladbe – “Ono sve što znaš o meni” te “Razgovor s konobarom“.
U drugi dio koncerta ušao je vlastitim skladbama, pa je tako prvu od njih napisao i posvetio svojoj ženi, a nazvao ju je “Marina“. Potom su slijedile “Gorgondola“, “Pictures” te simbolički nazvana “Last Exit“.
Pretposljednja koju je zapravo najavio kao posljednju bila je Mihanovićeva “Lijepa naša domovino” odnosno nacionalna himna koju je također preradio na svoj način, napomenuvši kako se za sljedeću skladbu ne trebamo ustajati, što mi je jasno dalo do znanja što slijedi. Jedino nisam bio siguran zapljeskati joj ili ne, te sam tako unatoč svima ostao suzdržan odlučivši se za ovu drugu opciju.
Od Matije smo se oprostili preradom jazz himne, kako je to i sam autor nazvao, “Round Midnight” Thelonious Minka. Nakon koje se zahvalio ugodnoj i strpljivoj publici na, kako to on sam kaže, razumijevanju za njegove ludorije.
Izvrstan ambijent, spoj umjetnosti, prirode i glazbe pojačano s adekvatnim svjetlosnim točkama narušila je kiša koja je lagano počela padati za vrijeme druge polovice koncerta. Matiji Dediću skidam kapu jer ga, pred kraj, ni lagani pljusak nije uspio pokolebati, te je obećano i izvršio s iznimnim profesionalizmom i neviđenim žarom.
