Okupivši vrsne glazbenike, Massimo je na turneji nazvanoj “Vještina” uspio ono što je naizgled u Hrvatskoj bilo nemoguće. Zamijenivši prostor izvođenja koncerta kazalištem te potpunom transformacijom izvođenja pjesama uspio je oduševiti i publiku i medije. Rasprodavši sva tri koncerta u Zagrebu te one u Rijeci i u Puli, Massimo je napokon sa svojim proširenim sastavom stigao u Zadar, u srijedu 4.10.
Zadarska kazališna kuća nije bila iznimka. Nešto prije 21:00 glazbenici su bili dozvani glasnim pljeskanjem okupljenih u do zadnjeg mjesta popunjeno kazalište.
Koncert je Massimo otvorio pjesmom “Tajna vještina” i to uz samo laganu pratnju klavijatura. Već je na početku sve oduševio svojim osebujnim glasom, vrlo posebnim i kvalitetnim, te spretnom vještinom izvođenja pjesama. Izvrsno ozvučenje i jednostavnost scene, temeljene na izmijeni boja i raznih svjetlosnih elemenata, već su na početku pridonijeli Massimovoj izvedbi.
Nažalost, Massimu se na zadarskom koncertu nije mogla pridružiti Kaliopi Bukle na pjesmi “Melankolija” tako da su njeno mjesto zamijenile dvije back-vokalistice koje su sasvim solidno zamijenile vrsnu glazbenicu.
Massimovo pokušavanje uključenja publike u cijeli koncert ubrzo mu je i uspjelo. Vrlo ugodan trenutak bio je potpuno prepuštanje publike Massimu na skladbi “Bacila je sve niz rijeku“. Izgubio se osjećaj prostora te se sve do kraja održala savršena atmosfera koju uopće nisam očekivao.
Skladba kojom Massimo nije bio zadovoljan davne 1986. – “Stranac u noći“, ove večeri je bila jedan od vrhunaca te po meni bolje djelovala u prvotnoj verziji bez dueta s Ninom Badrić. No pogrešno bi bilo ne spomenuti neke od obrada s albuma “Vještina I” i “Vještina II” jer su u Massimovim ‘rukama’ zvučale vrlo profesionalno: “Loše vino“, “Libar“, “Stine“, “Mi nismo sami“, “Sve će to mila moja prekriti ružmarin, snjegovi i šaš“…
Osim izvedenih obrada Massimo je i jedan dio koncerta posvetio svojim uspješnicama tijekom karijere: “Samo jedan dan“, “Zamisli život u ritmu muzike za ples“, “Sjaj u tami“… te novijim pjesmama: “Melankolija“, “Izdaleka”, “Odjednom ti“.
Vraćajući se dva puta na bis Massimo i prateći mu bend vjerojatno su zadovoljili sve posjetitelje koji su se pljeskajući ustali na posljednjoj pjesmi “Fly Me To The Moon” izvedenoj uz samu pratnju akustične gitare.
No, uspjehu ove turneje nije pridonio sam Massimo već i njegov prošireni sastav od devet glazbenika koji je u svim trenutcima pratio Massima bez greške.
Massimo je u jednom dijelu koncerta naglasio da svatko u životu na nekakav način doživi svojih ’15 minuta slave’, mogu s potpunom sigurnošću reći da je ovo definitivno njegovih ’15 minuta’.
