U Pulu se uvijek isplati otići. Bez obzira dešavalo se tamo išta ili ne. Ako se nešto i dešava onda se zasigurno dešava (pogađate?) – u Areni. Iako antičko doba gladijatora postoji još samo u holivudkim filmovima i ponekim sjećanjima Broja Jedan iz Alan Forda, prekjučer se u Areni ipak pojavio jedan gladijator – i to rock’n’roll gladijator Joe Cocker.
Nenaoružan, ali prilično opasan ovaj je ratnik, umjesto kopljem, svoj plijen pogađao, možda jednako pogubnim vokalom. Plijen je naravno bila razdragana publika među kojom su oni najluđi bili Cockerovi vršnjaci pred čijom sam se energičnošću samo mogao sakriti.
Tako se eto, na koncertnom bojištu, sakupilo oko 8000 plešućih ‘žrtava’ spremnih na bespoštedan koncertni ritual koji Cocker već po drugi puta izvodi na istom mjestu, pred istom publikom, ovoga puta u sklopu recentne “Heart & Soul” turneje nazvanoj po zadnjem autorskom albumu koji zapravo vrvi od obrada rock’n’roll klasika među kojim treba spomenuti U2-ev “One”, Arethin “Chain Of Fools”, Lennonov “Jealous Guy” i REM-ov “Everybody Hurts”.
No, kako se poklonjenim konjima i glazbenim legendama zapravo ne gleda u zube, zanemarit ćemo Cockerov nedostatak originalne autorske ispiracije, osobito stoga što njegova vokalna izvedba iz svih tih obrađenih pjesama izvlaći jednu sasvim novu dimenziju, u konačnici vrijednoj svakog poštovanja. Koncertni prostor pulskog amfiteatra, nakon Natalijinog prednastupa, odisao je iščekivanjem glavne zvijezde čija je pojava (u crnom) iazazvala buran pljesak oduševljene publike.
Stari lisac koncert je otvorio sa “Chain Of Fools“, te nastavio sa prigodnom “Feelin Alright” i “When The Night Comes” da bi publiku potpalio sa također prigodnom “Summer In The City“. Zaredale su se tu još i poneke stvari sa novog albuma kako bi mu spomenuti vršnjaci došli do malo daha nakon što će ih u zapaljivo stanje dovesti sa “N’oubliez Jamais“, “I Put a Spell On You” i nezaobilazne “You Can Leave Your Hat On“, a do potpunog izgaranja sa pjesmom koja ga je i proslavila u Woodstocku “With A Little Help From My Friends” (još uvijek odzvanja u glavi).
Sada je već bilo vrijeme za gašenje vatre jednim laganim bambusom na šanku i relokacijom prema vrhu tribina sa kojeg se pružao odličan pogled na popunjenu Arenu i malenog Cockera u karakterističnom zanosu njegove finalne kompozicije “You Are So Beautiful” kojom je sasvim nježno zaključio pulski masakr.
Jedina, ne baš tako svijetla točka ove glazbene gozbe, bila je nemogućnost fotografiranja bez odgovarajuće foto akreditacije, tako da ste, nažalost (ili nasreću) prepušteni vlastitoj sposobnosti vizualizacije.
