Joe Cocker
Fire It Up
Datum izdanja: 06.11.2012.
Izdavač: Columbia Records / Menart
Žanr: Pop, Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Joe Cockeru treba se diviti.
Njegova karijera traje praktički još od Woodstocka, a uz podršku svojih glasnica sasvim solidno se drži na rock nebu posljednjih 40-ak godina. Nikad na vrhu, ali ni blizu dna.
Ovaj se izvođač bliži sedamdesetoj, ali njegove glasnice time dobivaju na snazi i dubinu svog glasa pokušava, budimo realni, najčešće i uspijeva, iskoristiti kao vrlo snažno oružje koje njegove uratke dovodi na malo višu razinu.
“Fire It Up” jedan je čisto mainstream rock album, s dodatkom pop, blues i soul glazbe. Znači, a to zna svatko tko je ikad čuo išta od Cockera, radi se o klasičnom spoju koji je on doveo na visoku razinu tijekom posljednjih pola stoljeća.
Album otvara naslovna pjesma “Fire It Up” koja zvuči kao nešto što bi Bruce Springsteen napisao u čestim trenucima kad mu je inspiracija vrlo dobar prijatelj. Pjesma polagano raste u grandiozan stadionski spektakl i čini se kao potpuni pogodak za buduće česte koncertne nastupe Joea Cockera. “I’ll Be Your Doctor” pomalo je u retro štihu, dok je sljedeća “You Love Me Back” još jedan mainstream pogodak. Radi se o polubaladi na kojoj Cocker još jednom poentira svojim dubokim glasom.
I ostatak albuma kreće se u tom tonu koji kombinira stadionski rock Brucea Springsteena, U2-a, ali s dodatkom senzibilnosti Cockerova vokala koji pjesmama pristupa drugačije od, primjerice, Bona ili Springsteena. Na sve to može se dodati jaki retro štih, uz upotrebu back vokala karakterističnih za gospel ili puhačkih instrumenata. Definitivno se mogu izdvojiti još i pjesme “Younger” te “Weight of the World” koje predstavljaju Cockera kao vrlo dobrog u onome što radi. No, postavlja se pitanje o samoj prirodi toga što on radi.
Ključ ostaje u tome sviđa li se nekom ovakva vrsta rock glazbe koja igra na sigurno, gdje su pjesme uglavnom vrlo nalik jedna na drugu i gdje nema ni jedan posto eksperimenata. Ovaj materijal čisti je mainstream rock s laganim štihom retro prizvuka te definitivno neće privući onaj dio publike koji uživa u današnjim modernim trendovima indie i alternativnog rocka. No, ostaje žal što će oni Cockera znati samo kao simpatičnog djedicu koji pjeva tuđe pjesme. Ipak je on zaslužio više.
Zbog svih tih razloga broj zvjezdica potpuno je irelevantan za ovo izdanje. Stvar je samo o unutarnjim impresijama svih koji ga slušaju i, još i više, o osobnim afinitetima svakog tko ovaj album stavi u liniju.