Darko Rundek: “Apocalypso Now”
Nije da na domaćoj sceni nema albuma koji itekako zaslužuju obljetničke koncerte i turneje, ali kad Darko Rundek sa svojom Ekipom odluči slaviti punih dvadeset godina epohalnog “Apokalipsa” to je dovoljno dobra pozivnica za večer za pamćenje. Zašto? Zato što na feštu poziva Darko Rundek. I zato što će tamo biti Ekipa.
Velika dvorana Doma sportova kao predizvođača ugostila je Saru Renar koja se u 20:30h na pozornici pojavila naoružana Gibsonom, paletom gitarskih pedala, looperom i klavijaturistom. Bila je to potpuno nezahvalan pozicija, ali Sara je izvukla maksimum iz onog što voli raditi.
Njezin izričaj sigurno zahtjeva intimnije prostore, ne sportske dvorane, pa prema tome, unatoč suverenom vladanju i većim prostorima, jedini problem je bio izostanak publike koja bi takve prostore zbog predizvođača i ispunila. Drugim riječima, ureknuta prokletstvom nastupa prije glavnog akta večeri, maksimalno sigurnom izvedbom Sara Renar je i fizički i psihički ipak ostala suviše udaljena od mase koja je s raznih strana tijekom polusatnog nastupa nadirala u dvoranu.
Darko Rundek je s proširenim bendom dvoiposatnu svirku fokusirao na materijal s “Apokalipsa”, u poluvremenima ubacujući pjesme iz ostalih dijelova karijere, u rasponu od Haustora do Cargo Tria. Cargo Trio uživo uvijek je specifičan doživljaj, ali, čovječe, kad znaš da će na pozornici uz Rundeka, Isabel i Dušana Vranića, biti još i vrsni instrumentalisti poput Igora Pavlice, Ane Kovačić, Silvija Bočića, Roka Crnića i Mira Manojlovića, tada stvar ne da ne može biti loša, nego je vanserijski koncert zagarantiran poput magle u Zagrebu.
Karizmatična Ekipa predvođena karizmatičnim vođom zdrave pameti i dobrog raspoloženja na stageu se skupila nešto malo poslije 21:30h otvorivši obećavajuću svirku s čuvenim “Tranzitom”. Žanrovskim poigravanjima, kao i pažljivo osmišljenim scenskim nastupima i koreografijama, od pjesme do pjesme Rundek je s nevjerojatnom lakoćom potpuno ispunjeni Dom sportova uspješno održavao fino raspamećenim.
“Štrajk željezničara” unio je u večer dozu ekcentričnosti, a popularne “Ruke” svatovsku atmosferu, a “Ima ih” je dokazala kako Rundek u rukavu ima aseve gotovo jačih i od čuvene “Apokalipso”. Pjesma je s ovom formacijom tako moćno izvedena da je čak i šteta što s albuma Cargo Tria “Mostovi” i “Plavi avion” nije izvedeno više naslova. No, ipak, kao za vraga, jedan je “Apokalipso” i jednom je dvadeset godina.
Regularni dio koncerta nakon izvrsne nove pjesme novog naziva “Pješčane oluje” (poznate kao “La Comedie des Sens”), završen je, očekivano, s “Apokalipso”, a predstavljanje članova benda bila je živa komedija. Vrag bi pogodio da Rundekov prateći bend zapravo čine Fidel Castro, Corto Maltese, Lady GaGa, te čuveni trubač R2D2.
Za bis je ostavljeno ono definitivno najbolje, pa je tako na opće iznenađenje izveden “Kurdistan”, produženi “Makedo”, Haustorove “Šejn” i “Šal od svile” te na samom kraju predivni chill-out u vidu legendarnog “Otoka”. I da, za one koji nisu bili, “Šal od svile” bio je za dugoročno pamćenje. Tko je bio, pričat će? Moje isprike, ali ta atmosfera riječima se ne da opisati.
Ono što bih jedino zamjerio čitavom događaju je udaljenost pozornice od prvih redova publike. To je bio međuprostor u kojem se slobodno mogla nabaciti partija malog nogometa ili curlinga. Svejedno, Rundek čak i kad je daleko masu okuplja kao od šale i drži je čvrsto u šaci, na dlanu, u srcu, gdjegod.
Sinoćnji koncert bio je predzadnja stanica “Apocalypso Now” turneje, ali nadajmo se ne i posljednji koncert ove sjajne i glazbeno potpuno uigrane Ekipe, predvođene, dakako, velikim maestrom Darkom Rundekom.
