Barem što se mene tiče. Jer, nakon što sam nazočio očajnom koncertu začinjenom razbacivanju ventilatora i boca prije dvije godine na Metal Campu, odlazak s pozornice Boogalooa nakon 43 minute svirke bez ‘Hvala’, ‘Bilo nam je lijepo s vama’, ‘Vidimo se opet’ ili štogod slično, pa makar to bilo i čisto kurtoazno, misao iznesena u naslovu ovog teksta moja je definitivna i konačna odluka.
Pa čak bude li i predgrupa nekom meni posebno dragom bendu, Cradle Of Filth ne mislim više gledati uživo. Popit ću radije piće i ćaskati s društvom ako ikad baš naletim na njih. Ne znam razmišljanja većine nazočnih na subotnjem koncertu u zagrebačkom Boogaloou, ali oni s kojima sam razgovarao bili su razočarani onim što su Dani i njegova ekipa ponudili. Bilo odnosom, koji je bio čak i za njih prehladan, bilo svirkom, koja je izgledala tek kao alibi za pokupljeni novac kojeg su dobili, a kojeg teško da su zaslužili.
Dosta mlaka reakcija najvećeg dijela od petstotinjak ljudi na nastupu Cradle Of Filtha također govori sama za sebe. U konačnici, našu je publiku vrlo teško prevariti, jer se mnogo puta dokazala i kada im netko ponudi nešto ovakvo, brzo i lako to uoči, pa takva reakcija ne čudi nimalo.
A imali su Cradle Of Filth, nakon vrlo dobrog nastupa Moonspella, lijepu priliku da zagrebačko izdanje The Darkest Tour Filth Festa okončaju na način kako su nazočni očekivali, a i u skladu s reputacijom. Mada, po broju publike koja ih je došla pogledati, izgleda da je ona u zadnje vrijeme opasno poljuljana. 
Inače, Cradle Of Filth počeo je svoj nastup u 23:01, a otprilike pola sata duga pauza prije njih ponudila je mogućnost fokusiranja na izgled pozornice kojom je dominirao na položenom križu razapeti kostur, a bio je tu i drveni lijes, pa ‘kosturirani’ stalak za mikrofon te dio kostura kod bubnjeva koji su smješteni, malo neuobičajeno, lijevo na bini. Veliko platno koje su prije njih koristili i Turisas i Moonspell, razlog je da bubnjevi nisu bili u sredini.
Tijekom nastupa Cradle Of Filtha, koji je, nakon intra, krenuo s novom pjesmom “Shat Out Of Hell” u kontinuitetu su se na velikom platnu izmjenjivale vizualizacije vezane uz teme i motive koji obilježavaju muziku Cradle Of Filtha.
Zanimljiviji dio koncerta bilo je pojavljivanje visokog, ogrnutog i u kapuljaču zakrabuljenog lika Smrti, koji se prošetao pozornicom tijekom pjesme “Dusk And Here Embrace“, ako se ne varam, te nekakav Lucifer ili štogod slično s crnom maskom i ‘rogovima’, koji se u, mislim, dva navrata u završnom dijelu pojavio u povišenom dijelu stagea, te ‘proizvodio’ iskričave efekte nalik na one koji su nusprodukt brušenja metala fleksericom.
Ništa posebno, ali računamo li relativnu indolenciju članova benda, izuzmemo li Danija, koji se natrčao po bini, ti su događaji na momente malo osvježili koncert. Koji i u sviračkom dijelu nije zadovoljio, u prvom redu zbog činjenice da se Dani dosta ‘muči’ s visokim, prepoznatljivim kričavim pjevanjem, dok su mu one dublje intonacije išle dobro, a i još bi bolje da je sound bio na razini.
Ostali članovi benda, izuzmemo li bubnjara, bili su dosta rezervirani, gitare se nisu baš najbolje čule. Ne mogu se oteti dojmu da je jako nedostajala Sarah Jezebel Deva sa svojim pjevanjem, a i angažman klavijaturistice bio je također premlak.
Lista od samo sedam pjesama ‘izdržala’ je spomenute 43 minute, nakon čega se bend ‘pokupio’ kao da ih se ne tiče što se događa. A događalo se, bio je koncert, i to jedan od očekivanijih u ovom dijelu godine.
Povratak na bis donio je tri pjesme, od kojih su barem dvije, “Cthulu Dawn” i završna “From The Cradle To Enslave“, bile nešto bolje ‘interaktivizirane’, pa se tako nastup Cradle Of Filtha sveo na sat i minutu. Malo, jako malo i jako premalo. Ne znam je li i inače na ovoj turneji sviraju tako kratko, no ovo nije dostojno headlinera jedne turneje, ma kako se on zvao.
Ne znam je li nisu bili u formi ili ih je malo zatekao odaziv publike, pogotovo stoga što su zadnji puta na istom mjestu imali punu dvoranu, no ovo što su prikazali, ispod svih je minimuma. To je, kako smo iznijeli, vrlo brzo procijenila publika, pa im je, iako je bilo stotinjak ljudi više nego na Moonspellu, pružila višestruko manju potporu.
Čudno i deprimirajuće je bilo s vremena na vrijeme gledati svega nekoliko ruku u zraku, a na bolju reakciju nije uspijevao nagovoriti niti Dani, čije se javljanje često puta jedva raspoznavalo. A bolju reakciju objektivno, Cradle Of Filth nije niti zaslužio.
Cradle Of Filth set lista:
Shat Out Of Hell
Gilded Cunt
Dusk And Her Embrace
The 13th Caesar
The Principle Of Evil Made Flesh
Honey And Sulphur
Under Huntress Moon
Bis:
Cthulu Dawn
Cruelty Brought Thee Orchids
From The Cradle To Enslave
E, sad, idemo od početka. Koncert je počeo u zakazano vrijeme, u 19:30, a na stageu se pojavio finski Dead Shape Figure, što je bilo iznenađenje za nekoliko desetaka tada nazočnih ljudi, jer je bio predviđen zagrebački Stribog. Naš bend je otpao, barem smo tako čuli, budući da za njega navodno nije bilo vremena i nije, kao, mogao upasti.
Je li baš dvadesetak Stribogovih minuta doista bio problem, ne znam, no znam da po onome što je pokazao niti Dead Shape Figure nije trebao svirati. Prvo iz razloga jer su i četiri benda previše, a drugo zato što su loši, a u kombinaciji sa slabim soundom bili su katastrofalni.
Nekakav thrash metal, tko zna kakav, s metalu atipičnim lookom, zvučao je toliko loše da je sve bilo neizdrživo. Kada se tome doda i nestanak struje na zadnjoj pjesmi, pa se najednom čula samo jedna gitara, onda je jasno kako je sve to izgledalo i zvučalo.
Izgleda da danas baš svatko može snimiti album i biti predgrupa renominiranijim bendovima. Definitivno, ovakvi slučajevi već u začetku stvaraju negativnu sliku o cijelom događaju i trebalo bi ih izbjegavati.
Problemi sa strujom su ipak otklonjeni, pa je nakon pauze od oko 35 minuta na stage stupio Turisas. Napadno, ratnički crveno/crno ofarbana finska ‘battle metal’ šesteročlana ekipa u svojih je nešto malo više od pola sata napravila dobru atmosferu s glasnom metal muzikom obogaćenom violinom i harmonikom (mnoge su oči bile često uprte u plavojku Nettu Skog koja ju je svirala), a i dosta je žestoka.
Meni je jedini problem što mi je već nakon tri pjesme bila dosadna, ali veći dio publike, čiji se broj na koncertu Turisasa popeo na više od 300, dobro se zabavio. Također, pjevač Turisasa Mathias D.G. ‘Warlord’ Nygårdod od svih je frontmena imao najbolji kontakt s publikom, a i bend je u cjelini bio nekako ‘najmobilniji’, makar mu je prostor bio jako ograničen. Valjda jedno metar i pol do dva po širini.
Motiv bojnog polja s dominirajućim kopljima i natpisom benda na velikom platnu u pozadini po uzoru na album “Battle Metal”, koji se, koliko sam vidio, nije mijenjao, zajedno s dva stalka sa ‘zaštitnim znakom’, dodatno je ograničavao kretanje.
Finale koncerta započelo je ‘nadmudrivanjem’ violine i harmonike s instrumentalijama pjesme “Rasputin” Bonney M malo je bio naporan, no folk izvedba te pjesme bila je solidna i dobro zabavila publiku, čak i više nego završna “Battle Metal“, očito najpoznatija stvar Turisasa.
Turisas set lista:
To Holmgard And Beyond
A Portage To The Unknown
One More
In The Court Of Jarisleif
Rasputin
Battle Metal
Nešto iza 21:30 bilo je vrijeme kada je na stage izašao Moonspell, kojeg su mnogi čak i prije koncerta proglašavali headlinerom koncerta. I nisu pogriješili. Iako Fernando i nije bio u najboljem izdanju što se tiče obraćanja publici, budući da sam ga vidio i u boljim raspoloženjima i mislim da je bio malo suzdržan, sa svojim je timom opet dokazao da su strašno dobri uživo i da su potpuno zasluženo ponijeli titulu benda večeri. A i set lista na kojoj je bilo skoro pola pjesama s prva dva, kultna albuma “Wolfheart” i “Irreligious”, dodatno je digla ocjenu cjelokupnom nastupu.
Nakon prve dvije problematične pjesme, čak se i sound popravio, bio je onako, solidan, a projekcije na platnu bile su dosta efektne. Pogotovo tijekom pjesme “Vampiria“, kada se po platnu ‘spuštala’ krv. Bilo je tu i naslova za cure (“Luna“), koju je posebno najavio Fernando, ali i onih za sve.
Uz one nove, “At Tragic Heights” i “Night Eternal” s kojima je, jednako kao i novi album, započeo i ovaj koncert, ili “Scorpion Flower“, najbolje su, očekivano, primljeni stariji hitovi, poput “Finnistera“, opet “Vampiria” (prvenstveno) ili “Alma Matter“, naslova s epohalnog debija “Wolfheart”.
Mada, poučen ranijim iskustvima, siguran sam da je nedostajala hitčina kakva je “Everything Invaded”, koja bi do kraja raspalila ekipu i atmosferu digla za dva nivoa, a čini mi se da niti “Mephisto” ne bio promašaj.
No i ovako mora se reći da je set lista bila sasvim dobra, više nego zadovoljavajuća u okvirima u kojima je dobila priliku. Jednako kao i koncert Moonspella, koji je bio, kako je već rečeno, jako dobar, a jedina mu je greška, ili zamjerka na njega je ta da je – prekratko trajao.
Vjerujem da bi mnogi satnicu Moonspella zamijenili s onom Cradle Of Filtha, makar se radilo i o svega deset minuta. Zato s Moonspell i završavam ovaj report, jer su oni bili bend večeri, usprkos nekim stvarima koje i kod njih nisu baš bile na uobičajenoj razini. O Cradle Of Filth u ovom tekstu više ne mislim trošiti riječi i vrijeme.
Moonspell set lista:
At Tragic Heights
Night Eternal
Finisterra
The Southern Deathstyle
Opium
Scorpion Flower
Luna
Vampiria
Alma Mater
Full Moon Madness
foto: Davor Veljača
Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji: Moonspell / Cradle of Filth
