Govorio sam prije, a iza tih izjava i dalje stojim, da su PipsChips & Videoclips zasigurno jedno od najvećih imena modernije hrvatske rock scene. U zadnje vrijeme svi bruje o nekom tamo famoznom mjestu Fafenštaj, o astronautu Daddyu te općenito o izlasku novog albuma gore spomenutih aktera.
Marketinški dobro izvedeno, Pipsima su nas obasipali s jumbo-plakata, radija, televizije, novina, pa čak i mobilnih telefona. Sve je to priprema za taj veliki dan izlaska novog studijskog materijala nazvanog “Pjesme za gladijatore“. U samom naslovu ja ne nalazim neku pretjeranu simboliku s kompletnim ‘đirom’ albuma, bar ne na prvi pogled.
S izrazitim nestrpljenjem sam čekao jučerašnji dan kako bih konačno ustvrdio oko čega se digla tolika prašina u posljednje vrijeme, i još važnije što su gospodin Ivaniš i njegova, sad već podosta izmijenjena, družina radili u proteklih četiri godine, koliko je naime prošlo vremena od posljednjeg im studijskog albuma “Drveće i rijeke“. Zanemario sam iznimno dobar “Dokument izštekani session” snimljen u Ljubljani tokom 2005. godine, jer njime nismo dobili nikakvu novu PCVC dimenziju.
Dimenzija, to je za mene prava i jedina riječ kojom mogu opisati ove novotarije kojima se Ripper a.k.a. astronaut Daddy koristi za pridobivanje pažnje širih masa. Moram priznati da mi ta nova astro-dimenzija Pipsa pomalo smrdi. Možda sam skeptik ili previše analiziram stvari, ali ovakvo nešto slično sa sličnim kostimiranim performansima sam već gledao. 
Naime, jučer tijekom koncerta uvidio sam veliku idejnu sličnost s promocijama “Bombardiranja Srbije i Čačka” karizmatičnih ekscentrika iz Rijeke. Ne mislim sada da je to uzajamno potkradanje, već da je u pitanju ista idejna misao vodilja, ili je bar izvedena na sličan način.
Pitao sam se – zašto baš kino Europa? Sve mi je postalo jasno prilikom prikazivanja uvodne video projekcije. Inače, cijeli koncert je bio popraćen s manje ili više smislenim projekcijama u crtanom ili filmskom formatu. Po završetku tog uvodnog filma, koji je bio nabijen Fafenštaj terminologijom, imao sam veliki upitnik iznad glave.
Kada su naposljetku “Došli astrunauti” odsvirati uvodnu pjesmu, na sebi su imali blještave kostime, a pjesmu su izveli svirajući dječje plastične trube i bubnjeve. Izazvali su dosta čuđenja, a i smijeha tom uvodnom paradom.
Sljedeća pjesma “Gravitacija” već je smirila publiku. Neki su već otprije znali pokoji takt pa su počela stupkanja u ritmu. Prvi val oduševljenja izazvao je hit-singl “Teroristi plaču“, gdje su se mogla naslutiti i prva sinkronizirana pjevanja refrena.
Inače, tijekom koncerta astronaut Daddy je bio prilično suzdržan od bilo kakve interakcije s publikom, prilično rezervirano je odrađivao pretpremijeru svog albuma, pjesmu po pjesmu, bez ikakvih suvišnih tumačenja. Čak se oglušio na sve upadice koje su dolazile na račun njega i pratećeg mu benda.
“Zdenka i vanzemaljci” je drugi po redu singl kojim su nas počastili. Uz prvi singl najjača pjesma albuma. Refren koji glasi “Hrvatice iz zadnjeg sela što si tako nevesela…” zvuči nevjerojatno poznato, (zar ne?) ali isto tako na brzinu ulazi u uho. Promocijski dio nastavili su pjesmom “Sin” prilikom koje su imali malih tehničkih poteškoća s računalom. Daddy je tješio s ‘Ići će, ići će’; na kraju je opet ‘išlo’. Potom “U zvijezdama“, što uz “Domaći rock” i “Električne gitare” čini trilogiju posvećenu našem rocku.
“Foxtrot“, nakon koje se veći dio benda pokupio s pozornice ostavivši astronauta Daddya samog uz pratnju klavira i sramežljive gitare da nam gotovo intimno otpjeva pjesmu “Slan“. Za “Popravak” popravilo se i brojčano stanje članova benda na pozornici. To je ujedno i zaključna pjesma albuma nakon koje je uslijedio ponovni šok.
Naime, kako su nam Pipsi mahnuli i otišli s pozornice, na red je došla ponovna projekcija. Prikazan je čitav bend kako stoje u vrsti sa svojim svjetlucavim odjelima te klapski precizno pjevaju veliki hit Radojke Šverko “Kud plovi ovaj brod“. Na to se bend ponovno vraća na pozornicu te zdušnim pjevanjem iste pjesme privode koncert kraju. Spomenuo bih da je Daddyu u pomoć priskočila njegova žena Yaya. Kraj. Očekivani, ali opet htjeli smo još.
Na gromoglasni zahtjev svih prisutnih Pipsi su izišli još jednom na bis i počastili nas sa svoja dva najveća hita “Teroristima” i “Zdenkom”, čime je okončan taj pretpromotivni zagrebački koncert. Tijekom koncerta, u svoj toj zbrci, negdje mi se zagubila “Idealna pop pjesma”; jesam li je prečuo? Nisam niti sam siguran.
Važno je samo reći da je ovo potpuno nova ‘brija’ od svih im dosadašnjih materijala. U cjelini ne tako loš skup prosječnih pjesmica, ujedinjenih istom svemirskom tematikom, na kojem iskaču tri do četiri jača aduta koji će čitav album iz prosječnosti prevagnuti k dobrom. Za detaljnije kritike ipak je potrebno još koje koncentrirano preslušavanje, a o tome više poslije 15. listopada.
foto: t.c.
