Gibonni
Ako govorimo o lijepim hrvatskim koncertnim prostorima, pozornica na šibenskoj Tvrđavi svetog Mihovila sigurno spada među one ljepše.
S bljeskavim kanalom koji se prostire u daljini i zvjezdanim nebom iznad, uklopljena u staru gradsku jezgru, pozornica na takvom mjestu bi, vjerujem, i od najlošijeg izvođača učinila barem nešto prosječno. A tek kad se tvrđava sudari s kvalitetnim izvođačem, onda nema promašaja. Tako je tamo bilo sinoć na Gibonnijevom koncertu.
Mnogo puta prije sam posjetio koncerte na tvrđavi ali baš nikad ona nije bila – rasprodana. Naravno, to nije predstavljalo problem Gibonniju, liku koji bez problema rasproda i deset tisuća ulaznica, a gdje neće tisuću i petsto koliko zaprima amfiteatar tvrđave. Također, njegovi ‘versi i note’ fino prijanjaju uz ovaj mediteranski arhipelag, izlokani kamen i slani morski zrak.
Koncert je započeo novom pjesmom “Onako od oka” i nastavio sa starom “Činim pravu stvar” koja se uvijek ispostavi kao pun pogodak za dizanje atmosfere. Instrumentalnu pratnju činili su, između ostalih, Nikša Bratoš na gitari i Hrvoje Rupčić na udaraljkama. Naravno, Marko Ramljak palio je na violini, a njegovi vjerni prateći vokalisti Teo i Brankica također su bili na svojim pozicijama. Odmah nakon te dvije uvodne pjesme zahvalio se ‘svim muškarcima koji su došli protiv svoje volje, kao pratnja djevojkama i sestrama’.
Prvo iznenađenje večeri dogodilo se kad je klapa Iskon otpjevala uvod u “Judi, zviri i beštimje”, nakon kojeg je zvijezda večeri krenula u svoju izvedbu. Koncert je bio fina kombinacija novih pjesama (nedavno je s Oliverom objavio album “Familija) i starih stvari, tj. onih koje svi znaju. Od novih izvedbi posebno se isticala “Udica“, nepatvoreno remek-djelo od kompozicije. Drugo iznenađenje bila je tamnoputa pjevačica čarobnog glasa Stephanie koja je s Gibom duetirala na “Mirakulu” i “Anđelu u tebi”, a pjesmu “Sreća” s novog albuma je otpjevao pjevajući svoju i Oliverovu vokalnu dionicu.
Izvedba “Cesarice” je nažalost bila uništena njegovim silaskom u publiku i zapodijevanjem razgovora s jednim posjetiteljem, tako da je onaj magični tijek koji ta pjesma nosi u sebi bio prekinut i nikad više nastavljen. Iako poznat kao izvođač koji mnogo komunicira s publikom i komentira s pozornice, na ovom nastupu toga je bilo znatno manje.
Izvedbe su bile čiste i jasne, bez nepotrebnih jammova na kraju. Još jednom se dokazao kao majstor koji uspije izvedbu započeti lagano, a onda je do kraja dovesti u suludom crescendu. Tome je definitivno pripomogao izniman bend. Bratoš je, primjerice, na gitari izvodio identične dionice kao i na pločama što je doprinijelo osjećaju povezanosti sa studijskim izvedbama. Raspjevana publika bila je – kako se to kaže – dvanaesti igrač. “Čuje se da smo u Šibeniku, toliko talenta na jednom mjestu” komentirao je Gibonni čuvši zborsko pjevanje okupljenih.
Prema kraju se krenulo s “Ne odustajem” koja se pretopila u “Dvije duše”, onda su slijedile “Divji cvit”, “Oprosti”, a formalni dio večeri zaključen je s monumentalnom “Posoljeni zrak i razlivena tinta”. Bis je započela Stephanie s izvedbom “Amazing Grace”, a završili su nakon dva i pol sata s “Tolerancom” i “Zlatnim godinama”.
Koncert je bio solidna kombinacija dobrog muziciranja, izvrsno raspoložene publike, lijepih pjesama i prekrasne lokacije. Sitni minusi u vidu tehničkih problema na pozornici i fotografa koji su inzistirali na fotografiranju tijekom baš cijelog nastupa zanemarivi su u usporedbi s velikim smješkom na licima publike koja se u ponoć spuštala s tvrđave prema jezgri uspavanog Šibenika.
Set-lista:
1. Onako od oka
2. Činim pravu stvar
3. Ovo mi je škola
4. U ljubav vjere nemam
5. Judi, zviri i beštimje (klapa Iskon)
6. Judi zviri i beštimje
7. Mirakul
8. Anđeo u tebi
9. Sreća
10. Cesarica
11. Tempera
12. Libar
13. Nisi više moja bol
14. Ne odustajem/ Dvije duše
15. Udica
16. Divji cvit
17. Oprosti
18. Posoljeni zrak i razlivena tinta
– bis –
19. Amazing Grace
20. Toleranca
21. Zlatne godine
