The Flatliners +Prawn
Sunčani jesenski dan bio je odlična uvertira za alternativno jesensko veče’. U simpatično skučenoj ljubljanskoj Gala Hali sklupčano su se podružile energija, emocije i toplina kojim su odašiljali bendovi i publika.
Francuzi Not Scientists privukli su nekih pedesetak ljudi svojim melodičnim i blagim zvukom koji naginje k indieju i lakšem pop-punku, ali u svakom slučaju vrlo uhu ugodnih 30-ak minuta. Prawn iz New Jerseya privukli su dodatnih 50-ak ljudi i započeli nastup nešto žešćom alternativom s laganim, gotovo ambijentalnim dionicama, da bi sa zadnjih par pjesama završili u skroz drukčijem, sporijem i pomalo melankoličnom tonu.
Kod obje predgrupe čuo sam prizvuke bendova The Gaslight Anthem, Motion City Soundtrack, Jimmy Eat World i The Menzingers. Svaki ljubitelj čišćeg pop-rocka srednjeg tempa s brzo-sporim oscilacijama i punk obrubom, slobodno neka baci uho na bandcamp.
Nešto malo prije 23 sata na malu pozornicu Gale popeli su se Kanađani koji predvode ovu turneju. The Flatliners, kojima je ovo bio četvrti put u Sloveniji u isto toliko godina, došli su predstaviti svoj novi album “Inviting Light” s kojim su sunožno kročili na indie-alter teritorij i zasigurno privukli novu publiku.
Ipak, to ne znači da su se skroz odrekli korijena – ovo je bio čistokrvni punk nastup s intenzitetom i duhom išaran pjesmama sa svih albuma. Za znalce i fanove, svaka stvar koju su odsvirali zapravo je ‘hit’ i sa svakom idućom stvari kažeš u sebi ‘TOOO’. Za simpatizere zvuka, vjerujem kako bi i s drastično drukčijom set listom imali sličan učinak, što govori o kvaliteti. Neke pjesme angažiraju pogere u prvim redovima, neke pjevače iza, neke grlitelje i skakače u sredini.
Otvorna pjesma “Mammals” i “Indoors”, “Human Party Trick”, “Nicotine Lips” i “Unconditional Love” brojevi su s već spomenutog novog albuma, a posljednja je žestica najnekarakterističnija bendu taman fino presjekla nastup na pola i odmorila noge i ruke svih prisutnih. Mali problem s vokalom Chrisa Creswella, frontmana i tekstopisca benda, prošao je glatko te smo uskoro čuli svu njegovu snagu i raspon.
“Dead Language”, ploča iz 2013., najviše je bila zastupljena – s nje su odsvirane “Sew My Mouth Shut”, “Caskets Full”, “Resuscitation Of The Year”, “Birds Of England” i “Tail Feathers” – sve redom su pobrale ovacije. “Monumental” bih izabrao kao najpoznatiju i najpristupačniju stvar cijele njihove diskografije i tako se činilo i te srijede, a da dodatno nadraži sve prisutne, Chris je otkrio kako je riff za jednu od pjesama s bisa, “Here Comes Treble”, nastao baš Ljubljani. Jon sa svojim facama na basu, pomalo suzdržani Scott na gitari i raspoloženi Paul za standardno visoko postavljenim činelama, pokazali su evoluciju u studijskom, a sada i u živom zvuku.
Ni u jednom trenutku Gala Hala nije bila tijesna, zagušljiva ili preglasna, dapače, srce mi se rastapalo što sam na više razina toliko blizu svima i svemu u toj maloj prostoriji koja odiše atmosferom dnevnog boravka i bila je centar svijeta te vesele, pomalo sjetne jesenske večeri. Flatsi su postali česti gosti naših susjeda pa se već veselim idućem susretu. Ako to bude na istom mjestu, nitko sretniji od mene.
