Kraj kalendarske godine donio nam je i već tradicionalnu Božićnu feštu Kluba studenata Istre ‘Mate Balota’, koja se unazad godinu dana održava kao koncert istarskih bendova. Za razliku od prošle godine kada je bio u Tvornici, ove godine koncert je održan u Boogaloo clubu, a nastupila su četiri benda: Bilk, Dogma, Franci Blašković i Gori Ussi Winnetou te KUD Idijoti.
Budući da se u Zagrebu istovremeno održava Human Rights Film Festival, propustila sam nažalost Bilk i Dogmu, te došla u Boogaloo neposredno pred nastup Francija Blaškovića. Legendarni istarski guru, pjesnik, umjetnik, kultna ličnost hrvatske underground scene, ujedno i predsjednik Lige za borbu protiv turizma, na sceni je još od davne 1986., a iako je godinama odlučno ustrajavao u svojoj odluci da nikada ne prelazi Učku, pred tri godine je po prvi puta nastupio u Zagrebu, a ovaj tjedan ste ga osim na fešti Istrijana mogli gledati još na dva mjesta: u nedjelju u Krivom putu te u galeriji SC-a u sklopu gore spomenutog filmskog festivala. I usprkos svojim godinama, nikada nije bio aktivniji, a pritom ne mislim samo na koncerte već i na izdavačku djelatnost – naime, samo u ovoj godini izdao je čak 12 albuma! 
Franci je na stage izašao sa rozim plastičnim fotoaparatom oko vrata kojim je ‘slikao’ publiku te nas – u svom stilu – pozdravio rečenicom: “Gori ussi, a doli puši” nakon koje su on i njegovi Gori Ussi Winnetou krenuli ređati stare i nove hitove, prožete neizbježnom Francijevom (samo)ironijom (“Ich komme, ali kome?”) i popratnom govorancijom. 
Nisam jedna od onih sretnica koja je imala priliku ugrabiti neki od raritetnih Francijevih albuma koje je svojevremeno dijelio po koncertima, pa ne znam kako mu se koja pjesma zove, ali znam da sam se dobro nasmijala njegovom opičenom, ponekad čak i bizarnom humoru, o(t)pjevanim njegovim specifičnim hrapavim glasom u najčudnijem obliku istarskog dijalekta u kombinaciji s pošalicama i pokojom psovkom.
No, iako je Franci kao pojava vrlo zanimljiv, bend zbog kojeg sam zapravo i došla na koncert bili su KUD Idijoti. Neuništivi istarski punkeri, bend koji volim i pratim još od ranog djetinjstva, vjerojatno i jedini preostali ‘pravi’ punk bend kod nas, ni ovoga puta nije razočarao. Zadnji puta u Zagrebu su bili prije kojih pola godine, a KSET je tada bio premali za sve koji su ih poželjeli čuti.
Ovoga puta ‘nepravda’ je ispravljena, te je veći koncertni prostor omogućio svima da uđu, a bilo je i više prostora za skakanje i poganje, pogotovo u onom povišenom dijelu kod gornjeg šanka gdje smo se smjestili moja ekipa i ja i otkud se pružao odličan pogled na stage.
Iako teško da ću više ikada dobiti set listu KUD Idijota po svom izboru (mislim da je zadnja takva bila tamo negdje ’95. u Jabuci), recimo da su se od meni jako dragih stvari tu ipak našle i one jako stare poput “Maje“, “Preživjeti“, “Mi smo ovdje samo zbog para“, “Darwilla” i “Minijature” koje me na starim pohabanim kazetama prate već godinama, pa zatim one ‘srednje generacije’ poput “Nema više snifera“, “Bepo vrati se“, “Io sonno… dittatore“, “S. Djevojka” i “Za tebe” i one uvjetno rečeno ‘novije’ kao što su: “Marjane, Marjane” i “We Salute You“.
Negdje sredinom koncerta Tusti na vokalu se pridružio i Franci Blašković te su njih dvojica izveli jednu stvar koju su Idijoti i Franci zajedno snimili na albumu “Istra ti materina”, ali je nikada do sada nisu javno izvodili.
Nakon završetka koncerta izgledalo je kao da se bend neće vratiti na bis, budući da se nakratko upalilo svjetlo, a ljudi se već počeli komešati i kretati prema izlazu, no oni najuporniji su ipak uspjeli dozvati Idijote natrag. Bis je ispao pomalo traljavo jer me “O’ bella Ciao” dočekala na putu do garderobe pa sam trčala natrag da ju ne propustim, a i većina ljudi nije očekivala bis i počeli su izlaziti, te nas je tako dosta završetak koncerta odgledalo s jednom nogom na izlaznim vratima, što bih ubuduće ipak htjela izbjeći.
I na kraju, pohvala Istrijanima za dobru organizaciju i dobar izbor bendova, uz malu molbu kako bi sljedeće godine ipak sve moglo početi malo ranije kako ne bismo ostajali na koncertu baš do 4 ujutro.
