Ferragosto Jam 11 – Hladno pivo, Krankšvester
Poslije mnogo ‘nesretnih’ trenutaka koje je pretrpio najjači slavonski glazbeni festival, jedanaesta godina Ferragosto Jama po mnogočemu je otpočela s više no dobrim startom. Za početak, legendarna boljka ljetnih domaćih festivala – kiša – padala je samo tijekom dana i time ovaj prvi, odnosno ‘nulti’ dan obilježila dobrim startom tako da u trenutku pisanja prvih redaka ovog teksta više tisuća ljudi ujednačeno plješće na prvim taktovima ‘Best of’ verzije Hladnog piva, koji su uz Krankšvester otvorili ovogodišnje izdanje festivala.
S obzirom na nešto ‘skromniji’ večerašnji lineup koji se sastojao od Hladnog piva, pa Krankšvestera, pa opet Hladnog piva, nema se realno što puno za pisati – barem na prvu. Međutim, ne valja suditi knjigu po koricama pa ni festival po prvom danu. Inače, moja veza s ovim prvim bendom seže u daleku prošlost dok sam još kao klinka slušala ‘Džinovski’ u kućnoj atmosferi s tatom glazbenim novinarom, a ulaskom u neke tinejdžerske pank godine započelo je razdoblje velike ljubavi prema Hladnom pivu. Ne samo da je bilo tu riječ o velikoj ljubavi, oni su naprosto bili bend uz koji su mnogi odrastali, a kada sam s nekakvih trinaest godina poželjela otići na njihov koncert u Močvaru, morala sam pitati tatu za dopuštenje. Kad je čuo da sviraju u ‘prljavoj’ Močvari, rekao je da ću tamo ići ‘samo preko njega mrtvog’ – ali, usprkos tome, dobila sam konačno dopuštenje kraljice majke da ih prvi put poslušam u klupskoj atmosferi – i tu je sve počelo. Da ne duljim, nakon pedesetak koncerata, divnih ljudi koje sam upoznala putem i jedne generalno lijepe atmosfere odrastanja, došao je trenutak da se raziđemo, a i ponovno sastanemo nakon mnogo godina. Makar neki članovi benda tvrde da se između mene i njih ništa nije promijenilo, mislim da se promijenilo sve – osim što se i dalje jednako volimo.
Šalu i uspomene na stranu, ako ćemo secirati bogatstvo pjesmarica domaćih bendova i tu tražiti momente uspona i padova, valja spomenuti i više no odličan marketinški potez Hladnog piva kojim zadnjih godinu dana žare i pale domaćom scenom – formula za uspjeh, pitate se? Ako imate bogat opus, ako publika stalno traži još i ako naprosto ne znate što biste od svih hitova svirali – napravite dva koncerta – jedan za ‘stare’ fanove, drugi za ‘revanje’ – kako bend kaže. Seciranjem s ‘Old school’ i ‘Greatest hits’ varijantom, Hladno pivo je postiglo svojevrsno ponovno rođenje među svojom standardnom publikom, i to na način da ponovno uspijevaju ugoditi gotovo svima, usprkos nešto slabijim (odnosno mekšim) novim studijskim izdanjima (“Svijet glamura”, “Dani zatvorenih vrata”), koja su mnoge dotadašnje fanove ostavile u nevjerici i tuzi. Međutim, spomenutim emocijama nije bilo mjesta u prvim redovima prije koji sat jer je publika ovogodišnjeg Ferragosto Jama kroz dobrih dva sata imala prilike poslušati ‘staro’ i sirovo Hladno Pivo (u stastavu Mile, Zoki, Šoki i Suba, s tu-i-tamo Dedom) u izvedbi najvećih hitova prva tri albuma, što smo do pred samo koju godinu mogli samo sanjati.
Nakon šutke u prvim redovima, došao je red i na romantiku uz Krankšvester, koji se pjesmu po pjesmu, čini se, penju uz bok bendovima koji postoje dvadeset i kusur godina – ubrzanim tempom. Sveopći delirij protkan njihovim nastupom od početka do kraja dokazao je još jednom kako je riječ o sastavu za sve uzraste – žele, naime, i stari i mladi da ih ‘DJ jebe u glavu’. Realno, ipak je riječ o jedinstvenoj pojavi na domaćoj glazbenoj sceni koji, iako su se profilirali u gotovo istom periodu kao nekolicina žanrovski sličnih skupina, ipak uspijevaju održati jedan prostački šarmantan stil kojem ne možemo odoljeti ni ja, a ni moja mama – sve je, dakle, jasno.
Od ‘Mama, zovi dilera’ i davne 2010. preko novijih hitova, Krankšvester su par tisuća ljudi na orahovačkom jezeru doveli u apsolutni delirij kojem ne bi bilo kraja i da pjevaju tri dana u komadu. S druge strane, Hladno pivo kod iste te publike ne postiže ništa slabiji efekt – ipak je riječ o bendu koji ‘posluje’ godinama – stoga sa sigurnošću možemo zaključiti kako još stignete na jedanaesto izdanje Ferragosto Jama – jer razočarani sasvim sigurno nećete ostati.
