Svoj glazbeni doživljaj ovoga vikenda započela sam u Lisinskom i kao warm up za drum’n’bass gurua LTJ Bukema izabrala nešto mirniju varijantu, subotnji koncert Bojan Z Tria. Iako u Lisinski nisam išla ‘po dužnosti’, ne mogu odoljeti da ne spomenem kako je uistinu prava šteta što taj događaj nije bio malo bolje medijski popraćen, ne samo iz razloga što je Bojan Zufikarpašić posljednji puta nastupao u Zagrebu 1989., nego i zbog njegovog neospornog doprinosa aktualnoj jazz glazbi.
No, da ne umorim previše one koji baš ne spajaju klavir, kontrabas i bubanj s drum’n’bassom (iako je i LTJ Bukem svoje glazbeno obrazovanje započeo kao učenik trube, klavira i bubnjeva) ovaj izvještaj ću započeti malim podsjetnikom na njegov glazbeni put, jer u vrijeme kada je posljednji puta nastupao u Zagrebu, prije pet, šest godina, naš internet glazbeni magazin još uvijek nije egzistirao.
LTJ Bukem, pravim imenom Danny Williamson, odrastao je kao posvojeno dijete u strogoj baptističkoj obitelji u Watfordu. Iako je u djetinjstvu usvajao klasično glazbeno obrazovanje, ipak se krajem ’80-tih odlučio za karijeru DJ-a, kada je sa 16 godina izbačen iz škole.
Nezadovoljan nedostatkom kontrole nad vlastitim pločama 1991. osniva etiketu Good Looking Records, da bi 1994. osnovao i drugu, Looking Good Records te izdao seriju “Logical Progression” kompilacija, “Earth” seriju kompilacija i “Progression Session” seriju mix albuma.
Iste godine, zajedno s jungle pionirom Fabiom i MC Conradom započinje i klupske večeri Speed u Mars Baru u Londonu. U proljeće 2000. napokon izdaje i prvi solo album “Journey Inwards”. Godinu kasnije izlazi i “Producer 01”.
Ovoga puta nas je LTJ Bukem zajedno s MC Conradom ‘počastio’ svojim inteligentnim drum’n’bassom u sklopu Illectric Funk Festivala u subotu, 27.5., u Staroj Klaonici, koja se opet pokazala kao idealno mjesto za ovakvu vrstu glazbenih događanja. Sve pohvale organizatorima, jer osim odličnog zvuka i VJ- inga, ostalo je također nekako dobro funkcioniralo, s obzirom, kakav košmar zna vladati na ovakvim događanjima.
Možda je razlog tomu ‘pristojan’ broj posjetitelja, a možda pozamašan broj policije i osiguranja koji su sa svih strana ‘virkali’ i onemogućili da se cijela stvar odigra u duhu pravog underground eventa. Zvijezde večeri svoj su nastup započeli oko 1 sat iza ponoći te od samoga početka dobrano rasplesali sve prisutne, pa su se u prvim redovima ispred stagea mogli vidjeti uistinu raznovrsni, energični i naelektrizirani plesni oblici uglavnom mlađe publike.
Kažu, da je sve skupa trajalo do ranih jutarnjih sati, no ja, nažalost, nisam dočekala kraj jer se ipak više ne ubrajam u prije navedenu kategoriju. Ali sam zato, sigurno otišla jednako zadovoljna i jednako bolnih nogu…
Izvještava: Ana Faber
