Nakon Gužve u 16-ercu i Grupe tvog života u subotu u Pauku, vikend osječkih bendova u Zagrebu uspješno su zatvorili This Day Will Burn koji su i svoj drugi zagrebački koncert odradili u Močvari, a uz njih predstavili su nam se i američki Unwed Sailor.
Nažalost, i ovoga puta zapalo ih je da sviraju u nedjelju što prevedeno znači pred praznom Močvarom. Ne znam je li ljude odbije ono ’emo naočale punk gig’ u najavi pa pomisle da su u pitanju emo tinejdžeri sa manjkom talenta i viškom tužnih osjećaja ili je 25 kn stvarno tako puno (a nije) ili su pak svi otišli na Buldožer, u što nekako najmanje vjerujem. 
Škola i faks ujutro nisu nikakav izgovor i zaista mi je nevjerojatno da svi stalno pričaju kako se na sceni ništa zanimljivo ne događa i kako nema dobrih novih bendova, a onda nam jedan takav dođe u mahalu, a na koncertu se pojavi jedva četrdeset ljudi od kojih dvadeset ode doma nakon prvog benda.
Kako god, odlučila sam učiniti sve što je u mojoj moći da This Day Will Burn dopre do što više ušiju pa se nadam da će i moji konstantni apeli koncertnim organizatorima da ih jednom ugoste u nekom boljem terminu kad tad uroditi plodom.
Kada sam prvi put pisala o njima bila sam tek friški fan, a osim što su taj put u Zagrebu svirali valjda s najantipatičnijim bendom ikad, imali su i tu nesreću da im je čak dvaput pukla žica na gitari što je sve skupa malo umanjilo dobar dojam. Jučer, nasreću, tih problema nije bilo, a i američki gosti su se pokazali kao sasvim pristojan bend pa je cijeli koncert ispao jako, jako ugodan.
Zaprijetila sam Osječanima nakon koncerta s tim nesretnim Smackdown da ned’o bog da mi se oni ikad pojave na stageu onako mršavi i anoreksični na što su odgovorili da nema problema jer kao pravi Slavonci vole masnu hranu i bilo mi je drago vidjeti da me nisu iznevjerili i da drže do sebe.
Budući da im je ovaj koncert bio prvi u sklopu male turneje na koju uskoro odlaze, izdali su nedavno i mini promo CD sa tri pjesme, a prva koju su nam predstavili bila je “Alpha Romeo” koju možete skinuti i s njihovog sajta. Druga se zove “Whereabouts Of Mrs. Niries“, a za treću nisam sigurna jesu li je uopće svirali.
Budući da su pjesme tek odnedavno dostupne na internetu mislim da ih je malo ljudi dosad čulo pa su rekacije bile ‘sviraj stare’, a moje oštro uho čulo je i da je u nedostatku curica u prvim redovima jedan duboki muški glas zagrmio ‘meni se najviše sviđa ovaj desni’. Nema šta, šale frendova iz publike najbolje šale.
A dok se i ja ne sprijateljim s novim stvarima jako volim kad sviraju “Princess Lightning“, “Houston, You Have A Problem” i “Who Defines Our Pictures Of Life” i za razliku od prošlog koncerta kad sam znala možda tri stvari, danas ih već prepoznajem po uvodnom akordu (ha!), a zahvaljujući njihovom CD-u kojem se očito jako sviđa u mom discmanu jer je jedan od rijetkih koji mi nikada ne preskače, u rekordnom sam roku svladala i riječi.
No, i ovoga puta mi je nekako prekratko trajalo a svi smo bili truli i nismo se dovoljno trudili vratiti ih na bis. Pa sam opet raubala CD na putu do doma…
Eh da, bio je još jedan bend. Unwed Sailor iz Amerike, instrumentalna post-rock četvorka čiji je glavni oslonac basist Jonathon Ford koji je ujedno i utemeljitelj benda. On je jedini i komunicirao s publikom i najavljivao pjesme, a budući da je rekao da ne vole kada im govore da zvuče kao Godspeed You! Black Emperor i Tristeza, onda neću reći da zvuče kao GYBE! i Tristeza, ali niti da zvuče kao Brian Eno (iako im se to kao sviđa) jer ne zvuče.
Možda najjednostavnije da kažem da se meni jako svidio taj njihov post-rock s moćnim i punim zvukom dviju gitara, dosta gitarskog delaya, i dugim pjesmama (mislim da ih je bilo svega sedam) što me navelo na pomisao da bi ovaj bend bilo sasvim ugodno slušati i u nekom sjedećem prostoru, možda i s boljom akustikom. No, neću se želiti, stajala sam tik ispred zgodnog gitariste s lijeve strane (ovaj na slici) i marljivo okidala po fotoaparatu.
Poslije smo se još malo motali oko štanda s merchom, pustili su “Lift Me Up” od Mobyja što me u tom trenutku neobjašnjivo razveselilo, a onda je bilo vrijeme da se zaputim doma nadoknaditi dvodnevno nespavanje.
