Elemental i TBF headlineri su prve večeri prvog November Fest powered by Galeb koji je bio odgođen za veljaču. Slijedi izvještaj Petre Antić uz fotografije Ane Pavlović.
A di si ti bila sinoć?
Višesatna gužva ispred Doma sportova značila je samo jedno: posrijedi su sigurno neki dobri koncerti.
Točno, jer je održan prvi dan November Festa na kojem su nastupila dva utjecajna hrvatska hip hop benda: Elemental i TBF te plesna skupina Atomic Dance Factory.
Oko 20:30 iskače Elemental pozdravljajući publiku. Shot govori kako su im “jebeno falili ovi nastupi”. Bend zagrijava publiku uz pjesme “Sve je moje tuđe”, “Ljuljaj brod” i dobro znanu “Romantika” što je pokrenulo publiku. Ono što se jednostavno mora spomenuti su izazovi s tehnikom koji su trajali čak 4 pjesme, no bend se nije dao omesti već ostaju profi i nastavljaju s dizalicama.
Tako slijedi pjesma “Neustrašivi” na kojoj publika glasno prati zvucima eeeooo eeooo. Totalno razgibana i razdragana, pojedinci iz publike odlučuju se poskrivećki provući kraj zaštitara kako bi se domogli platoa na kojem bi plesali.
Slijedi pjesma “Bolji si” – ovdje se izmijenjuje atmosfera, slijedi lagano gibanje publike s noge na nogu uz prigodno nježne projekcije i svjetla. Remi poručuje pohvalu rasplesanoj curki iz publike, dok Shot proziva lika u crvenom “da ti, vidim te, ti ćeš stari trebat’ nadoknadit te izgubljene kalorije od večeras!”.
Elemental nastavlja nizati svoje hitove: “Priroda i društvo”, “Crveno”, “Iz dana u dan” kojom izazivaju najjaču reakciju publike. Tako čujem vrisak, zvižduk, glasno pjevanje i nabrijanu publiku. Shot komentira kako je tekst za ovu pjesmu star 20 godina, te da se i dalje možemo njime poistovjetiti jer se “niš’ nije promijenilo u ovoj jebenoj državi, slušaj tekst (diže ruke)”. Remi dobacuje “vidiš njega do ljeta u Irskoj”, Shot uzvraća “a ne, tam je kiša, ne volim kišu”.
Odbjegle mladunce zaštitari pronalaze i vraćaju na njihove startne pozicije na tribine. Ova se situacija nekoliko puta ponavlja tokom večeri. Bjegunke i dalje ne posustaju već se nekoliko puta tokom večeri nastavljaju provlačiti kroz ograđeni prostor između platoa i tribina, čak i preskaču ogradu. Uglavnom, zaštitarima kroz cijelu večer igraju razne emocije, ali ne i dosada.
Kak’ naš Shot ne voli kišu, bend nastavlja uz pjesmu “Sunce”. Publika prati sa svjetlima mobitela i upaljačima. Shot pred kraj pjesme pokazuje svoj talent beatboxanja, Remi ga prati uz zvuk OOooOOoo, publika se uključuje.
Uz pohvalu i zahvalu svjetini na angažmanu, prebacuju se na nešto laganije stvari poput “Malena”, “Prokleta ljubav”, “Ništa”, “Nema ga”, “Sanjalice”.
Kao posljednju stvar za izvesti odabrali su ponovno dizalicu, publici dobro znanu “Goli i bosi” na što Remi komentira kako želi čuti glasni urlik publike na kraju ove pjesme “Izbaci to iz sebe, ajmooo”.
Pozdravljamo se s Elementalom te slijedi jedna koreografija plesnog sastava Atomic dance factory. Sastav prati DJ Rea nastavljajući nizati hip hop hitove dok čekamo na TBF.
Splitski veterani izlaze u 22:30, pozdravljajući publiku: “ajmoo sad ste piškili, zapalili sad idemo dalje”. Otvaraju pjesmom “Tragični junak”.
Šteta je što se nekoliko pjesama zaista jedva razumjelo, toliko da sam neke pjesme tek pred kraj prepoznavala. Očit je izostanak adekvatnije pripreme za njihov nastup, no energični TBF nastavlja snažno zakucavati pjesmama poput “Esej”, “Pozitivan stav”, “Komandant”.
Ekipa mingla, prati bend, skače i jednoglasno uzvikuje “ojeeee ooooeeeee eeeeeoooo”.
Nastavljaju šamarati hrvatsku zbilju pjesmama: “Heroji” i “Grad spava”. Mladen upitkuje sada nešto mirniju publiku “štaaa jeee nema vaas?? Jače to malo nei demo još”, Saša dodaje “aaa nema kokica. Nema kokica! Di su kokice?? Ja bi baš jedne kokice.”
TBF-ovci znaju kako napraviti galamu jer se već u sljedećoj pjesmi: “Uvik kontra”, publika snažno odaziva. Bend nastavlja natjeravati isti mood pjesmom “Moja mater te traži”, publika odgovara u punom odazivu. Komentiraju “lipo je zapivat iz duše a, a jebote!”.
Momci časte hitovima “Krist”, “Moj veseljko”, “Guzice i sise”. Promatram opetovanu radnju glavnih protagonista među publikom: zaštitari i nepopravljivi bjegunci u novim pohodima. Iako ih odvlače sa platoa, odbjegla mladunčad nosi široke osmijehe na licima. Imaju sada kaj za ispričati ekipi nakon pitanja “a di si ti bila sinoć?”
Nastavno na moja promišljanja, čujem kako Saša između pjesama zapjeva “gdje sam ja, gdje si ti, moj živooooteee.. tko sam ja, tko si ti.. egzistencijalna pitanja”. Publika zviždi i podržava.
Sjajno je bilo promatrati tu opuštenu atmosferu koja je vladala između njih i publike. Kao da se u nekim trenutcima lagano brisala ta nevidljiva crta koja nas je dijelila i svi smo postali jedna ekipa koja je upravo ovdje da se resetira od, kako je Saša spomenuo, egzistencije. Već neko vrijeme sumorne i trome.
TBF održava atmosferu uz pjesme: “Odjeb je lansiran”, “Genije”, “Nema nam pomoći”, zabavljajući tako publiku do kasno u noć.
Ako ti je jučerašnja hip hop atmosfera zvučala prenabrijano, onda dolaziš danas na nešto laganije i romantičnije izvođače: Neno Belan i Silente. Vidimo se u Domu sportova!
