Dvije večeri stonera, dooma i psihodelije… hoćemo još više

Stoner, doom i općenito sporija, masivnija i psihodeličnija glazba uvijek je dobro došla na području Zagreba u njegovim brojnim klupskim prostorima.

Nekada smo taj đir mogli više pratiti na Savskom nasipu u klubu Močvara u zlatnim danima Sonic Doom programa. Sada je i Vintage Industrial Bar odlučio uzeti stvar u svoje ruke i za zaljubljenike ovakve muzike napraviti mali festival s probranim bendovima za svoju publiku.

Ove srijede i četvrtka spomenuta lokacija je udomila šest domaćih i stranih bendova pod okriljem imena ‘Massive Infection Festival‘. Iako Vintage od početaka ima publiku koja vjerno prati i podržava koncerte ovakvog tipa, lijepo je za vidjeti da su se sada odlučili na dvodnevni ‘event’.

Prvu večer je otvorio jedan od naših najboljih doom sastava. Zagrebačka (drama) je na sceni postoji punih 12 godina i ovo im je definitivno bio jedan od jačih i upečatljivijih nastupa. Marko Amižić je svakako jedan od osebujnijih doom vokala koji plijeni pažnju izražajnošću i kombiniranjem ‘clean’ dionica uz growlove. Uz doom, sludge je također žanr koji je na njih imao najviše utjecaja, što se u više momenata dalo osjetiti kroz upečatljive gitarske riffove.

Prožimanje različitih emocija u interpretaciji pjesama i činjenici da su im tekstovi na materinjem jeziku cijeloj toj njihovoj priči daje još veći čar. U srijedu su ovoga puta u najvećoj mjeri predstavili nove pjesme (“Ponoć” je jedna od najavljenih) s nadolazećeg albuma, uz nekoliko starih od kojih su se izdvajale “Olovo i sjene” i “Pred beskrajem”.

Jedino što me malo kopka oko (drame), je to što bend ima toliko potencijala za napraviti još veće stvari, ali nikako da taj potencijal iskoristi do kraja. Višegodišnje pauze u karijeri bi se trebale smanjiti na minimum, jer smo stvarno željni nove drame i novih pjesama. Uostalom u Hrvatskoj kvalitetnih doom bendova ima svega nekoliko, pa ne bi trebalo zapustiti i to malo izvrsnog što imamo. Na sreću, novi album zaista i je u pripremi, a dečki ga planiraju izbaciti do kraja ove godine.

Nakon (drame), uslijedilo je nešto skroz drugačije uz moderni alternativni metal, točnije Abroad Experiments, zagrebački bend s više od 10 godina radnog staža. Bend uživo zvuči stvarno svjetski, i čudim se da se do sada nisu probili van naših granica i zasvirali s nekim velikim facama. Otprašili su kombinaciju najjačih pjesama s dva izdana albuma, i ostavili su podosta dobar utisak na sve ljubitelje modernijeg prizvuka.

Međutim, ono što je nemoguće ne primijetiti je da se Abroad Experiments kroz cijelu ovu mini festivalsku priču, odnosno izričaj i stil koji se pripisuje ovom dvodnevnom događaju, baš i ne uklapaju u potpunosti. Većina nas je bila spremna na pozornici gledati mračne, spore i psihodelične bendove, tako da je finalni dojam da bend nekako u cijeloj toj priči malo strši. Osim njihovog izričaja, vjerojatno je razlog tome i moderniji pristup u vizualnom pogledu jer su dečki od reda bili obučeni u odijela, za razliku od ostalih dumera i stoneraša.

Američki bend Egypt dostojno je pokazao zašto su dobili mjesto headlinera prve večeri. Energični su, zanimljivi, na momente spori i teški, a potom i agresivni, nastupom su fino zaokružili poantu ovog festivalčića jer smo ovakve i slične bendove zapravo i iščekivali. ‘Catchy’ kombinacija stonera i dooma je poprilično dobro sjela svima prisutnima, iako su mala zamjerka poduže pjesme zbog kojih nisu baš plijenili pozornost tokom cijelog nastupa.

Osim toga, s obzirom da se prve večeri cijela satnica pomaknula, a i bend je imao poprilično dugačak repertoar, prostor se prijevremeno lagano počeo prazniti. Već je prošao jedan sat ujutro, a momci su tek onda bili na zadnjih nekoliko pjesama, od kojih se na posljednjem mjestu uz autorske stvari s tri izdanja, čak našla i jedna obrada, “Watchin’ You” od Kissa.

Druga večer je krenula nešto mirnije, a Vintage je na početku svirke novosadskog benda Wolfram djelovao prazniji nego što je to bilo za vrijeme (drame) prve večeri. Čini se da zagrebačka publika nije baš naročito kliknula s ovim bendom, koji na sceni postoji već pet godina, tako da godine iskustva ne bi trebale biti razlog u ovom slučaju.

Opisno gledajući ovo je interesantna kombinacija jer se baziraju na melodijama, riffovima i elektronici, spajajući mnoštvo žanrova s premazima psihodelije i industriala, čime tvore svoj takozvani acid metal žanr. Ono što je interesantno su izmjene ženskog i muškog vokala, pa tako uz Janu Zurovac, pjevač Marko Dorić svira gitaru, a potom se prebacuje na klavijature. Ipak, nekako je to sve sada djelovalo nespretno izvedeno, bili su preglasni, i jednostavno ih je ta ‘nafrljenost’ progutala, tako da je moguće da se ipak više radi o tehničkim nedostacima koji su ih sinoć zadesili u više momenata. Vjerujem da bi im idući posjet Hrvatskoj ipak mogao donijeti više uspjeha.

Drugi bend večeri, američki Carousel pokazao se kao najveće iznenađenje, a finalni dojam nastupa komotno bi mogao prešišati i utiske oko svirke Eldera, headlinera druge večeri. Gledajući i slušajući ih uživo, ono što najviše fascinira je njihov specifičan miks heavya i stonera s daškom ’70-ih. Zapravo to modernizirano koketiranje sa stilom, estetikom i ritmovima ’70-ih godina pokazalo se kao prilično interesantan pristup i osvježenje u ovom dvodnevnom line-upu.

Četvorka uživa u tome što radi i to se itekako osjetilo kroz reakcije publike. U svakom slučaju, ugodno iznenađenje ne samo za ljubitelje heavy stonera, već i za ljubitelje bendova kao što su primjerice Thin Lizzy, jer se kod Carousela osjeti da je ta stara škola imala velikog utjecaja na njih.

S obzirom da su senzibilitetom i žanrovski ipak drugačiji od Carousela, usporedbe s Elderom možda i ne bi bile pravedne jer su oba benda po svim kriterijima ispunila očekivanja. U Vintageu rijetko imamo prilike svjedočiti audio-vizualnim performansima, ali ovoga puta uz muzičku podlogu Eldera u pozadini su prikazivane i projekcije koje su se fino uklapale sa stoner zvukovljem. Na lijep način su nas proveli na putovanje sukladno sa svim onim čarima koje stoner kao žanr donosi sa sobom uz dodatno pojačavanje razine psihodelije koju bend unosi u svoj izričaj.

Elder je veliku pažnju na sebe privukao naročito s aktualnim izdanjem “Lore” koji je poprilično hvaljen kako od publike, tako i kritike. Uživo to dosta dobro zvuči, a zbog povremene repetitivnosti, misli na momente ipak odlepršaju u nekom drugom smjeru. Ipak, primamljive i pamtljive melodije su u tim minimalnim trenucima zamora, na koje je utjecao kasni noćni sat usred radnog tjedna, ipak prevladale i izborile se protiv potencijalne monotonosti do koje je realno i moglo doći.

U svakom slučaju, premijerni ‘Massive Infection Festival’ je protekao uspješno, a ovakvih višednevnih događaja očekujemo u još većem broju. A nećemo se uopće buniti ako to bude s još poznatijim i jačim imenima.