Stigla je i treća godina našeg druženja s Ethnoambient festivalom, te njegovo ukupno deveto izdanje, na kojem se okupilo šest izvođača iz raznih krajeva svijeta kako bi predstavili svoju tradiciju, kulturu i tijekom dva dana festivala širili pozitivne vibracije. Upravo ta raznolikost lajtmotiv je festivala i ona čini Ethnoambient toliko posebnim i nestvarnim.
Tradicionalno, početak festivala nije prvog dana već onog dana koji mu prethodi. Dana kad se svi glazbenici okupljaju, upoznaju i neobavezno druže, stvaraju nova prijateljstva. Dogodi se i koja neobavezna svirka, no, ostavimo to ipak njima… Mi ćemo se preseliti na Gradinu.
Petak nam je donio vrlo domaću postavu izvođača, dva domaća i prve susjede. Festival su otvorili Klapa Oštro iz Konavala, uz koje je nastupio i Ivo Letunić, lijeričar Mojmirovog Kriesa. Pomalo je nesvakidašnja ova klapa jer ne temelji svoj nastup isključivo na tradicionalnom klapskom a capella pjevanju, već su dijelovi nastupa obogaćeni pratnjom gitare i lijerice. Izveli su kratak, otprilike polusatni program tradicionalnih napjeva konavoskog i dubrovačkog kraja pred još malim brojem publike koja je došla na vrijeme.
Slijedeća je na redu za nastup bila slovenska umjetnica Brina Vogelnik koja je na pozornicu je izašla u izražajnoj crvenoj haljini u pratnji svojeg sastava Brina sastavljenog od poznatih slovenskih glazbenika, uglavnom jazz usmjerenja. 
Tako je nastup i započeo, mješavinom stilova dosta glazbeno naginjući prema fusion izričaju pjesmama “Legenda o srebrnih parkeljcih” i “Rožice tri” s nedavno objavljenog albuma “Pasja Legenda“. Vokalno je Brina sve to držala u etno svijetu uz lagani pop prizvuk. Nakon uvodnog dijela, stvari su se počele mijenjati pjesmom “Mlado leto” s prvog, istoimenog albuma koja je stvari okrenula prema izvornom etno izričaju u kojem je koncert dalje slijedio. 
Jazz pozadina pratećih glazbenika nije se mogla zaobići, te su u pjesmi “Kresnice” dobili priliku pokazati se ritmičkim igrama i nadigravanjima. Slijedila je “Zorja“, balada koja zvukom obuhvaća krajeve od Slovenije preko naše Podravine pa sve do elemenata vojvođanskog etno izričaja s izraženom violinom i harmonikom. Iznenađenja i miješanje stilova su ovdje otprilike završili, nastavak je bio kompaktniji i zaokruženiji.
Etno balade u kojima su instrumentalisti pokazali svoju kvalitetu, kao i Brina svojim vokalom kojim je u nekoliko prilika ostavljala publiku bez daha, prodrmavši višestoljetno kamenje solinske Gradine. Nastup su završili u živom veselom tonu, uz zasluženi bis na koji ih je dozvala relativno malobrojna publika prve večeri.
U biti je tek par stotina ljudi na Gradini u večeri u kojoj nastupa Kries bila iznenađujuća slika. Mojmirov nastup obično je bio magnet za publiku u domaćem kraju koja ga prati još iz doba Legena. No, ove godine je sve to nekako bilo manje izraženo. Ipak, do kraja Brininog nastupa skupilo se publike koja je po izlasku Kriesa na pozornicu u potpunosti popunila prostor ispred i prvih nekoliko redova, započinjući tradicionalni živi ples kojim je obilježen svaki Kriesov nastup u Solinu.
Kries su nastup otvorili pjesmom “Kočarina“, uz tradicionalnu scenografiju i kostimografiju benda koji obilježava sve hrvatske krajeve, krajeve koje pokriva i njihova glazba. Mojmir je kao i uvijek bio prepun pozitivne energije koju je od početka nastupa dijelio svim okupljenima, ali je i primao natrag od oduševljene publike.
Nakon poznatih napjeva poput “Ivo sadi” i “Iz oblaka rosa pada“, predstavili su i nekoliko novosti. Uskrsna pjesma iz Podravine o Magdaleni i Mariji prethodila je Andorovom solo nastupu na gajdama i diplama u kojem je pokazao svu svoju glazbenu raskoš i raskoš ovih tradicionalnih instrumenata, a u jednom trenutku su mu se na pozornici lagano pridružili i ostali članovi benda te uz pratnju potpomogli Andorov solo.
Nastavili su već poznatim pjesmama uz ogromnu količinu energije koja se širila. Na Legenovu “Zumbu” u publici je nastao kaos, kako to obično i biva, a ubrzo nakon toga pozornicu su okupirali članovi senegalskog sastava Jamo Jamo koji na “Livere Travere” jednostavno više nisu mogli ostati mirni i pored pozornice cupkati, već su se pridružili Mojmiru u plesu i Kreši na perkusijama, te svojim plesom raspametili i publiku.
Naravno, nije to zasmetalo ni Mojmiru ni publici niti je bilo razloga za time, dečkima se jednostavno svidjela energija koju Kries širi i koja ih je vjerojatno podsjetila na afričke plemenske plesove i više nisu mogli držati kočnice.
Uz “Kolende” i Mojmirov tradicionalni blagoslov došlo je vrijeme i za završetak prvog dana festivala, uz najavu sutrašnjeg dana koji su već i sami najavili Jamo Jamo na pozornici uz Mojmira.
Foto: Martin Turšić
