Malo što tako veseli (ili rastužuje, ovisi kojoj skupini ljudi pripadate) kao situacija u kojoj se u ekspresnom roku rasproda koncert kvalitetnog izvođača kao što je, primjerice, Damien Rice koji je u sklopu mini turneje posjetio Budimpeštu, Bukurešt i Ljubljanu kao najbliže destinacije domaćoj publici. Naravno, srce titra još i više kada dobijete priliku prisustvovati takvom koncertu, osobito kada se na prvu čini kao da su se sve sile svijeta ujedinile protiv te ideje. Puknutoj gumi unatoč, i s malim kašnjenjem zbog kojeg smo propustili (koliko po reakcijama kolega i prijatelja vidim) krasno otvaranje uz “Trusty and True” i “Delicate”, Damien Rice je prekjučer u Ljubljani pripremio večer koju ćemo još dugo pamtiti.
Za početak, valja spomenuti da je ovo njegov prvi nastup u Sloveniji – tome unatoč, kao što sam već spomenula, koncert je rasprodan u zaista ekspresnom roku. Naravno, tome valja pripisati i velik broj ljudi koji su došli iz drugih zemalja, no Damien Rice pravi je primjer izvođača u koje se isplati ulagati, a i riskirati – barem kada je o organizaciji koncerata riječ. Nije ovo, naravno, izolirani slučaj – ekipa iz Kino Šiške je posljednjih godina dovodila čitav niz glazbenika koji su svoje premijerne nastupe u Sloveniji ostvarili upravo tamo – a redom je riječ o dobro posjećenim koncertima. Usporedbe radi, u Hrvatskoj naredne sezone imamo prilike sedmi put (ok, karikiram) pogledati White Lies. No dobro, ovo je ipak tema za neke druge komentare i crtice.
Iako Ricea vjerno pratim duži niz godina, moram priznati da sam, kada je o nastupu uživo riječ, pristupila s određenom dozom ‘rezerviranosti’, pripisujući je nerijetkim razočaranjima pri komparaciji studijskih / live albuma i izdanja koja slušam u svoja četiri zida te totalno drugačijoj atmosferi nastupa uživo. Kino Šiška u toj priči igra važnu ulogu, budući da je riječ o koncertnom prostoru s tom intimnom atmosferom, a koja je ključna za ovakav tip nastupa. Nadalje, upravo smo tamo gledali neke od ponajboljih koncertnih nastupa u regiji u zadnjih nekoliko godina.
E sad, nakon svega što sam elaborirala u ulomku iznad, vrijeme je da se pokrijem ušima, a Damienu uputim javnu ispriku budući da je od “9 Crimes”, preko “Elephant” s kojima je (za mene i moju puknutu gumu) otvorio koncert instantno postigao totalnu sinergiju s publikom, što se i manifestiralo u glazbenim željama pojedinaca iz mase, pa smo tako (prema našoj želji!) čuli i “What the Night is For”, a magija između Ricea i nas samo se nastavila događati prilikom “Rootless Tree” i “The Greatest Bastard”. Još je ljepše bilo čuti uživo i dvije nove pjesme uz “Cannonball” kojom je završen prvi dio koncerta.
Dakle, prije no što se dotaknem apsolutne dominacije uz “Cheers Darlin”, usprkos ‘kratkom, ali slatkom’ setu zaključujem kako je ovih par stotina duša koje su se pridružile Damienu u Ljubljani imalo prilike poslušati jedan od najkvalitetnijih nastupa uživo posljednjih mjeseci. Također, vjerujem kako će mnogi od nas potegnuti i van regije na neki od budućih nastupa.
U to ime, a za sve nas, šaljem posebne pozdrave djevojci koja se tijekom “Cheers Darlin” pridružila Damienu na pozornici uz čašu (bocu) vina – nadam se da ćemo takvo što uskoro imati prilike i ponoviti. Bravo za Ljubljanu!
