Nakon što je Buč Kesidi rasprodao pet koncerata zaredom u dvorištu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, bilo je za očekivati da će mladići iz Pančeva pripremiti novi pothvat. Kao iduća hrvatska misija, iskristalizirao se koncert na Šalati. Iako se u samom početku činilo kako je njihov potez vrlo hrabar i ambiciozan, obožavatelji su pokazali koliko su ih željni i pokupovali sve dostupne karte. Između 4 i 5 tisuća ljudi tako se skupilo iznad vedroga zagrebačkoga neba ne bi li čuli pančevačku senzaciju.
Na sam stadion nije se trebalo ni ući, a već je bilo očito kakav se koncert tamo sprema. Djevojke s veselim šljokičastim mejkapovima, šarenom odjećom i mladići s poludugim kosama u majicama bendova činili su dugi red stvoren na samom ulazu na Šalatu. Sat je otkucavao petnaestak minuta nakon osam, Šalata je bila polupuna, a na pozornici je nastupala druga predgrupa, slovenski bend Joker Out koji ih je predstavljao na Eurosongu. Kad sam stigla na stadion, pjevač Joker Outa, Bojan Cvjetićanin, rekao je kako će iduća pjesma koju izvode biti ona zbog koje ih mnogi ovdje znaju, a njegov je bend zasvirao „Carpe Diem“. Publika je, dakako, prepoznala pjesmu i uglas s njima pjevala refren. Joker Out na pozornici je djelovao kao vrhunski uigrani svjetski bend. Šalata se već na samom početku pokazala kao idealno mjesto za ljetne zagrebačke koncerte – pozornica je izgledala svjetski, ljudi se nisu gurali. Joker Out završio je pola sata prije devet što je značilo da idući tko stupa na pozornicu jest Buč Kesidi. Prvi redovi počeli su se brže puniti, atmosfera je postala zagrijanija i napetija, a da nam se čekanje učini lakšim, na zvučnike je puštena tehno glazba. Iako tehno nije nešto što bi se moglo povezati uz publiku Buč Kesidija, to se nije primjećivalo, a ljudi su se doimali sretnima.
Koncert Buč Kesidija bio je zakazan za devet sati. Nekoliko minuta nakon devet, pozornicom je vladao dim, a publika je zvala bend. Buč Kesidi u tom se trenutku već naveliko čekao. Situacija je u prvim redovima bila izrazito ugodno, nitko se nije gurao, niti je bilo nesnosno vruće. Videozid iza pozornice bio je obojan u crveno, naizmjenično se palio i gasio, a na zvučnike je bila puštena obrada njihove pjesme „Euroforija“. Dečki iz Buča u tom su trenutku izašli na pozornici, uzeli svoje instrumente u ruke i počeli svirati pjesmu „Euforija“. Euforija koju opjevavaju u pjesmi prenijela se i na publiku koja je vrištala, skakala i pjevala u sav glas. Na samom početku koncerta, vokal se vrlo slabo čuo zbog pjevanja publika. „Dobro veče, mi smo bend Buč Kesidi iz Pančeva“, jednostavno je izrekao Luka Racić, gitarist i pjevač benda. Radosnu i zabavnu atmosferu zadržali su i idućom pjesmom „Laž“, s albuma „Euforija“. Mladići su na pozornici bili vrsno raspoređeni, svaki na svojoj strani, a samom vizualnom identitetu koncerta doprinijela su njihova šljokasta odjela, boje svjetla i prizori na videozidu.
Plesnu zaigranost publike bend je uspio zadržati pjesmom „Kafe aparat“ koja pripada njihovom prvom izdanju iz davne 2016. godine. Iako je bilo očito da tu pjesmu zna znatno manji broj ljudi, atmosfera nije pala. Buč Kesidi u svakom je trenutku zadržavao svoju mladenačku energiju, zavodljivost, ritmičnost i senzualnost. S istog je izdanja i „Pola pet“, onu koju su, kako je kazao Zoran, izveli jer je Luki posebno draga. Izvedba pjesme „Pola pet“ posebno se istaknula po naglašenom basu i bubnju koji je prolazio kroz cijelo tijelo. Prije nego što su krenuli na iduće pjesme, dečki iz Buč Kesidija uhvatili su priliku za zahvalu publici uz riječi da su čekali pravi trenutak kako bi se vratili u grad odakle je sve krenulo. Nakon kratkog izljeva zahvalnosti, bend je zasvirao „Skupi snagu“, jednu od triju novih pjesama. U novim pjesmama, Buč Kesidi njeguje svoj tipičan zvuk. Kao što je bilo za očekivati, „Skupi snagu“ još se uvijek nije stigla potpuno uvući u kožu fanovima, no to ih nije spriječilo da plesom i skakanjem uživaju u istoj. Ipak, pjesme s „Euforije“ pokazale su se kao glavni afrodizijak za zagrebačke obožavatelje.
Nakon tri pjesme iz drugih razdoblja, bend se vratio na „Euforiju“, konkretno na pjesmu „Subota“. Od publike su tražili da mrda kukovima što su oni uvelike prihvatili. „Subota“ je, onakva kakva jest, kao stvorena za plesanje, a da takva atmosfera potraje što duže, bend je usred iste radio vrlo kratke pauze, pa se vraćao. Nakon povratka na uspješnicu, Buč je zasvirao pjesme „Draga?“ i „Čekam te ( i ne idem nigde bez tebe)“, obje iz razdoblja „Posesivno-ospulsivnog hospula“. Iz svojih početaka doplovili su do posljednje objavljene pjesme, „Trebaš mi“, za koju je spot sniman u Kumrovcu. „Trebaš mi“ je izazvala slične reakcije kao i „Skupi snagu“, doima se kao da ju publika još uvijek nije potpuno naučila. U svakom su trenutku koncerta, Luka i Zoran disali vlastite pjesme i davali im jednu skroz novu sferu.
Kao što se dalo očekivati, za ovaj koncert Buč Kesidi pripremio je i goste, a prvi je bio Z++. Z++ je s Bučom izveo svoj hit „Dijamanti“. Već samim pojavljivanjem Z++-a na pozornici, među publikom je zavladala opća histerija i veselje, a vrištanju nije bilo kraja. „Dijamanti“ su se pokazali kao izvrstan odabir pjesme za ovaj koncert, a verzija koju je Z++izveo s Bučom bila je toliko dobra da zaslužuje studijsku snimku. U trenutku nastupa, u publici se pojavio natpis: „Pomogli ste nam više nego bilo koji psihijatar“, na što je Luka jednostavno odgovorio: „Mala napomena: Buč Kesidi nije zamena za stručnog psihijatra“. Apsolutno oduševljenje koje je Z++ izazvao, nastavilo se pjesmom „Kasno je“. Buč Kesidi u svojim pjesmama pjeva u ime jedne generacije, upravo one koja je na sunčanu zagrebačku subotu stajala na Šalati. Dečki iz Buč Kesidija ovim su koncertom također pokazali kako su vrhunski instrumentalisti.
U nastavku koncerta, Buč Kesidi izveo je neke od svojih najvećih hitova u kombinaciji sa starim pjesmama. Niz pjesama započeli su s „Tiho“. Cijela je Šalata već prvim taktovima prepoznala o kojoj je pjesmi riječ što odmah ukazuje na veličinu iste. Publika je jednoglasno pjevala stihove pjesme, a njihova snaga i moć ovdje je bila najviše istaknuta. Da smo doista bili izrazito glasni, pokazuje i Lukina izjava: „Pa vi zvučite kao uvežbani hor“. Uvežbani hor svoj je doprinos dao i pjesmi „Curimo po asfaltu“, jedinoj novoj pjesmi koja je do toga trenutka ostala. „Curimo po asfaltu“ najbolje je prihvaćena među publikom, a to uopće ne čudi, jer tekstualno odlično odgovara gotovo svakom živom biću. Mladići iz Buča u toj su pjesmi prikazali koliko dobro mogu kontrolirati vlastite izraze lica i usklađivati ih s pjesmama. „Curimo po asfaltu“ pokazala ih je u nešto hladnijem obliku, ali svoju zahvalnost uspjeli su zadržati.
Pri kraju koncerta, na pozornicu je izašao i drugi gost, dvojac Nipplepeople. Nipplepeople izveo je svoj najveći hit „Frka“, a ono što posebno oduševljava jest vokal djevojke iz sastava čiji glas zvuči jednako specifično kao na studijskoj snimci. Nipplepeople se svojim kostimima također uskladio s Bučom, a zajednički su tvorili spoj koji je izgledao kao jedan bend. Buč Kesidi uspješno je dozirao količinu gostiju i njihovih pjesama. Pjesme koje su gosti pjevali bile su njihovi najveći hitovi koje svi znaju i žele ih čuti, a usto je Buč Kesidi, zbog kojeg je publika ondje, doprinio izvedbama tih pjesama. Nakon što je Nipplepeople razveselio svojim dolaskom, Buč Kesidi vratio se u svoju prošlost, pjesmom „Nebitna“, koju su opisali kao čistokrvni rock n’ roll. Pripjev pjesme „Nebitna“ činio se kao da je najviše ušao publici u uho, dok su na stihovima iste većinom uživali plesom.
Red hitova, kako su i oni sami rekli, krenuo je jednim od najvećih – pjesmom „Nema ljubavi u klubu“. „Nema ljubavi u klubu“ pjesma je koju vjerojatno cijela Šalata ima snimljenu na mobitelu što i ne čudi s obzirom na to o kakvom se hitu radi. Bend je uspješno produživao pjesmu ubacivanjem različitih instrumentalnih dionica. Odmah iza nje, stala je „Nedjelja ujutro“, koju su ljudi također znali od početka do kraja. U svim se tim trenutcima čekalo veliko finale, odnosno pjesma „Idemo do hodnika“. Luka i Zoran povukli su se s pozornice, ostala je samo matrica pjesme. Ubrzo nakon, publika je sama počela pjevati stihove pjesme što je bend nagnulo da izađe na pozornicu, najprije se zahvali i zapjeva s nama. Izvedba „Idemo do hodnika“ bila je izrazito emotivna, surova i iskrena te je prenijela istu srceparajuću energiju kakvu ima studijska verzija. Za svoj su nastup zaslužili gromoglasni pljesak na što su oni rekli da su o ovakvim pozornicama sanjali kao klinci. Jednu od posljednje dvije s koncerta, izveo je Z++, bila je to „Ljeto već je gotovo“. Kao što se očekivalo, tu su pjesmu znali svi, a mirnog tijela u publici nije bilo. Za sam kraj, Buč Kesidi odabrao je „Đuskanje ne pomaže“. Odabir posljednje pjesme ispao je odličan jer je po zadnjim put, na zadnju ovogodišnju svibanjsku subotu, rasplesao Šalatu. Prošlo je jedanaest sati kad je Buč Kesidi sišao s pozornice i pozdravio se sa zagrebačkom publikom.
Buč Kesidi na Šalati je učinio ono što se od njih očekivalo – bili su zabavni, veseli i rasplesani. Njihova se zarazna mladenačka energija mogla iščitati tijekom cijeloga konceta, a upravo je to vjerojatno glavni razlog opće očaranosti sastavom. Buč Kesidi obilježje je cijele jedne generacije, a da je tome tako, bio je dovoljan samo pogled na rasprodani koncert i sastav publike. Gotovo da su sve redom bili mladi ljudi. Ono što posebno oduševljava jest snaga njihove publike – u nekim se trenutcima doslovno Buč nije ni čuo, dok s druge strane, čitavu „Idemo do hodnika“, publika je otpjevala sama. Njihov koncert pokazao se kao mali šljokičasti raj u kojem nije bilo guranja, nepristojnih riječi ili neugodnih situacija. U svakom slučaju, bend je oko sebe okupio izrazito zdravu okolinu koja je, kad se spoji sa samom kvalitetom benda, razlog zbog kojeg je koncert Buč Kesidija na Šalati bio čista uživancija.
View this post on Instagram
