U subotu navečer zagrebački Boogaloo Clubu bio je poprište ponovnog okupljanja najvećeg malog benda na prostoru bivše države, Bombaj štampe. Iako prethodna kovanica možda zvuči malo pretenciozno, poznati zabavljač i glumac Branko Đurić – Đuro ostvario je zavidnu karijeru i u glazbenim vodama koja je započela u doba Novog vala.
U subotu je Boogaloo bio više nego solidno ispunjen, kako starijim znatiželjnicima koji su opet htjeli vidjeti Đuru na sceni, tako i mladim ‘rockerskim’ snagama.
Koncert je otvoren žestokom, možda i njihovom najpoznatijom stvari, “Kako trese, lupa, udara” koju su prije nekoliko godina obradili i Kojoti. Nakon žestokog uvoda uslijedilo je par laganijih pjesama, a za svaku je Đuro imao duhoviti uvod u svom stilu te ih je povezao i ironizirao s Valentinovom koje se ‘slavilo’ na dan koncerta (“San ljetnjeg dana“, “Dubrovački trubaduri“, “Večeras sam sjajan“, “Điđi-miđi (patetika)“, “Svjetla su daleko“).
Nakon gotovo dvadeset godina i samo dva izdana albuma – “Bombaj štampa” (1987) i “Ja mnogo bolje letim sam” (1990) – ponovno su se na pozornici ujedinili Đuro i originalni gitarist i glavni tvorac muzike benda Nedim Babović.
Uz Nedu bio je tu i originalni bubnjar Ademir Volić, dok je na basu zasvirao Amerikanac Eric, prezime mu nisam upamtio, ali čovjek neodoljivo podsjeća na glumca Bena Stillera, pa je prizor na pozornici njegovim skakanjem bio potpun.
Tek negdje na polovici koncerta, Đuro je publici otkrio da je basist Amerikanac koji zna svega nekoliko psovki na domaćim jezicima, ali se odlično glazbeno snalazi s bendom i koji obožava country glazbu, a za kojeg su specijalno odsvirali pjesmu “Sally G” u punom country aranžmanu, s nekoliko ludih i brzih završetaka, a na kraju svakog završetka pjesme Đuro je zabavljački skakutao do pojačala s gitarom, pokušavajući izazvati mikrofoniju, što mu nikako nije uspijevalo ali je izazivalo salve smijeha u publici.
Veliki obol subotnjem koncertu dali su i gosti Bombaj štampe, Brada iz Psihomodo popa, koji je svirao na četiri-pet pjesama, a kojega Đuro izrazito poštuje. Nekoliko puta je spomenuo da su Nedo i Brada najbolji gitaristi na ovim prostorima, a što govori i pjesma iz davne 1990. godine “Kad moj Nedo i njegov Brada sviraju blues“.
Đuro je u dosta pjesama odao hommage neuništivim The Rolling Stonesima i legendarnom sarajliji Elvis J. Kurtovichu, za koje je odsvirao uspješnice Stonesa na kojima je na Gibsonu briljirao Brada, a u tim je trenucima Đuro spustio svoju gitaru i skakao po pozornici zajedno s dva prateća vokala i ostatkom benda.
Nakon Brade došao je red i na ‘glavu i bradu’ Psihomodo popa, Davora Gobca, koji je također stari poznanik Bombaj štampe. Uz Đuru je Gobac otpjevao njihovu zajedničku stvar “Ludnica (kad moji momci sviraju u gradu)” s albuma “Ja mnogo bolje letim sam”.
Bilo je tu i gostiju van Psihomodo popa, na pjesmi “Ćerka jedinica” zapjevao je i Saša Lošić, koji sa svojom prepoznatljivom kapom i dalje izgleda kao i prije dvadesetak godina.
Očekivano, koncert nije mogao proći bez Đurinog velikog prijatelja s brojnih filmskih snimanja u zadnjih nekoliko godina – Renea Bitorajca. Tako je Bitorajac doslovno utrčao za vrijeme pjesme “Mrak i ja“, svirao trubu i nakon svoje puhačke dionice otrčao je s pozornice, tako da su ga morali predstaviti nakon što je pjesma završila.
Nakon Renea, totalnu rock ludnicu zaključili su “Često poželim da sve zaboravim“, “Da li da” i evergreen “Mali motorin“.
Pred sam kraj koncerta, Đuro se ispričao svim prisutnima te objasnio da jednostavno mora odsvirati pjesmu za svoj omiljeni nogometni klub, dakako radi se o Želji, ne Zmajčekima iz Olimpije kako su neki ironizirali.
Pjesma s početaka karijere benda “Jogging kroz Alipašino Polje” je u aranžmanu The Rolling Stonesa zvučala fenomenalno, a zadnja pjesma prije zasluženog bisa i odsviranog gotovo cijelog repertoara bila je “Uzalud me podsjećaš“, nakon koje se Đuro zahvalio publici i povukao s pozornice.
Naravno, nije moglo proći bez bisa, na koji se bend vratio vrlo brzo uz glasno dozivanje publike. Nakon dvadesetak godina, Bombaj štampa djeluje kao pravi bend, a ne kao privatno zabavište svog slavnog frontmena i glavnog tekstopisca.
Đuro je pokazao da može djelovati kao član benda i kao veliki zabavljač, kako je i sam nekoliko puta ponovio ‘ajmo, ko na rok koncertu’. Nadamo se da će se sličan revival ovog benda uskoro ponoviti.
