U subotu, 17. veljače, u rasprodanom Centru za kulturu Čakovec, gostovao je nagrađivani skladatelj i virtuoz na bendžu Béla Fleck. Dobitnik 17 nagrada Grammy, poznat je kao glazbenik koji uspješno navigira mnogim žanrovima, od jazza i klasike do world musica, no publici u Čakovcu ovom prilikom predstavio se u svom bluegrass izdanju.
Ovaj nastup pretposljednji je na europskoj turneji „My Bluegrass Heart Tour”, na kojoj promovira svoj istoimeni album iz 2021. Ekipa glazbenika koju je Fleck okupio za snimanje albuma i turneju je impresivna: tu su sjajna Sierra Hull na mandolini, gitarist Bryan Sutton, multi-instrumentalist Justin Moses, violinist Michael Cleveland te kontrabasist Mark Schatz. Ova imena poznata su svim ljubiteljima bluegrassa i americane i zaista je bilo iznimno vidjeti lakoću njihove glazbene interakcije.
Od samog početka bilo je jasno da ćemo svjedočiti vrhunskoj svirci. Na scenu je prva izišla Sierra Hull i zadala glazbeni tempo ove večeri virtuoznom solo dionicom praćenom ritmičkim „chop” akordima na mandolini. Jedan po jedan pridružili su joj se i ostali glazbenici. Béla Fleck izišao je na pozornicu posljednji i povezao cijelu glazbenu priču. Uslijedio je niz žestokih bluegrass skladbi popraćenih oduševljenjem razdragane publike. Prvi set završio je obradom Gershwinove „Rapsodije u Plavom” ili kako je Fleck najavio „Rhapsody in Blue-grass”. Prva izvedba „Rapsodije u Plavom” bila je u veljači 1924., dok je Fleckov idol, Earl Scruggs, rođen mjesec dana ranije i ovo je bila izvrsna prilika da se oda počast oboma. (op.a. najnoviji Fleckov album je posvećen upravo ovom Gershwinovom djelu).
Drugi set započinje duetom Sierre Hull i Béle Flecka „Psalm 136”, kroz koji su se približili world musicu i afričkom zvuku. Upravo u takvim trenutcima postaje jasna Fleckova važnost kao glazbenog inovatora te impuls da konstantno nadilazi granice i percepciju bendža kao instrumenta, bez obzira na glazbeni žanr. Upravo eksperimentalnost i spontanost bile su ključne ideje drugog seta, koji je uključivao sve; od dvojnih violina do step plesanja basista Marka Schatza. Ključan za glazbenu raznolikost bio je Justin Moses koji je izmjenjivao dobro, violinu i bendžo te otpjevao nekoliko pjesama. Redovni dio koncerta završio je bluegrass standardom „I’m On My Way Back to the Old Home” oca bluegrassa, Bill Monroea. Izvedba Flecka i njegovog benda bio je blizak interpretaciji „Old And in the Way” (u kojem je bendžo svirao Jerry Garcia), s posebno istančanim harmonijama Sierre Hull i Justina Mosesa. Uslijedio je naklon i bis – „Stomping Grounds”.
Nakon gotovo dva i pol sata svirke ono što me najviše dojmilo bila je povezanost i opuštenost glazbenika. Bili to dueti Clevelanda i Mosesa na violinama, čisti tonovi i sjajan vokal gitarista Bryana Sutton, čvrsti bas Mark Schatza ili bravure Sierre Hull na mandolini, osjećala se lakoća i poštovanje među glazbenicima, bez trunke pretjerivanja ili ega. Uistinu je šteta ne spomenuti svakog od njih jer pružili su nam mnoštvo glazbenih vrhunaca. Kao vrhunski majstor, Béla Fleck ih je vrsno posložio i koreografirao cijeli nastup da iz svakoga izvuče najbolje. On sam je iskoristio svoju priliku da pokaže virtuoznost, no najdojmljivije je bilo čuti kako u svojim linijama ispunjava slobodne glazbene prostore i daje sjajnu dinamiku i fleksibilnost zvuku cijelog benda.
Ove subote smo u malom Čakovcu svjedočili velikom glazbenom događaju. Od samog benda do setliste i ozvučenja i atmosfere u dvorani sve je bilo za pohvalu. Vjerujem da su posjetitelji mogli zamisliti da se nalaze u kultnim dvoranama poput Ryman Auditoriuma ili Beacon Theatrea. Nadam se da je ovo prvi u nizu takvih događaja i da će ovakvi koncerti postati standard u našim dvoranama, jer interes glazbene publike očito postoji, ne samo u Zagrebu.
Setlista:
Set 1:
Blue Mountain Hop
Vertigo
Hug Point
Bound to Ride
Big Country
Our Little Secret
Cold on the Shoulder
Boulderdash
Rhapsody in Blue
Set 2:
Psalm 136
Strider
Dark as the Night, Blue as the Day
Hunter’s Moon
Slippery Eel
The Time Has Come
The Over Grown Waltz
Baptist Pumpkin Farm
Old Home Place / Whitewater
Bis:
Stomping Grounds
Tekst: Igor Martić
