Terraneo Moves Zadar: Amy Lavere & Will Sexton, Irena Žilić, Kozmodrum, La Luz Visuals, Fikcio Monger, Terraneo DJ Crew
Nemojte da vas zavara fragilan izgled, milozvučan glas i simpatična scenska pojava memfiške kantautorice Amy LaVere.
Ispod njene kože, u onom kutku koji se naziva duša, obitava prava rockerska persona. Ona je ono, kako bi se reklo, ‘the real deal’. Već sam pogled na njezin životopis to dokazuje: česte obiteljske selidbe, odlasci od kuće, nebrojeni lomovi srca i skršeni brak su dovoljni da seizmografska penkala njezina života ispiše pravu rockersku priču. Nikako nije za zanemarivanje ni činjenica da iza sebe ima suradnje s močvarnim bluzerom Seasick Steveom, bendom Lucero i legendarnim Jimom Dickinsonom, te podatak da je u filmu “Walk the Line” tumačila Wandu Jackson. Eto, to je ukratko Amy LaVere koja je sinoć nastupila pred zadarskom publikom. 
Ovaj, prvi u nizu Terraneo Summer Breaka, koncert bio je otvorenog tipa, bez naplate ulaza. Takva događanja nose sa sobom dobre i loše stvari. Dobro je to da slučajan prolaznik, u opuštenom điru, može naletjeti na ovakvo događanje, poslušati, zabaviti se, otići bogatiji za jednu lijepu uspomenu do koje inače ne bi došao. Loše je to što besplatna događanja uvijek privuku one idiote koje ne zanima glazba već samo stvaraju buku pričajući tijekom pjesama, negdje u pozadini.
LaVere i Will Sexton, njezin pratioc na gitari, nisu se dali time smesti. Ona je bez stajanja prebirala po svojoj bas gitari (kontrabas, njezino zaštitno oružje je sinoć nažalost izostao) i pjevala, dok je Sexton nemilosrdno udarao po svojoj staroj, vintage gitari. Svojim virtuoznim sviračkim stilom istovremeno je davao ritam i svirao temu pjesme, a gitara mu je ponekad zvučala na onu Marca Ribota na pločama Toma Waitsa. Odjeven u crno odjelo, s bradom i dugom kosom, ličio je na lika iz nekog prašnjavog salona Divljeg zapada. Nepogrešivo je pratio Amy u skoro dvosatnoj svirki, svirajući i pjevajući. 
Duo LaVere & Sexton su se popeli na pozornicu oko 22 sata, nakon nastupa Irene Žilić. Amy – sa šeširom na glavi i štiklama na nogama – otvorila je večer s “Damn Love Song“. Ispovjedni ton te prve izvedene pjesme nagovjestio je atmosferu svih ljubavnih pjesama koje će izvesti: ona ne pjeva o patnji od slomljenog srca. Ta se bori, proklinje i tuguje, ali se opet uzdiže i kreće dalje, ali ne na onaj pekmezasti ‘I will survive’ način, već u rockersko rezolutno-prkosnom maniru.
Ritam pjesama je često davala udarajući štiklama po pozornici. Pjesma “Rabbit“, s predzadnjeg joj albuma, uvela nas je u skitalačku tematiku njene pjesmarice. U njoj se postavljaju ona pitanja na koja nema jasnih odgovora, ako odgovora uopće ima, traži se smjer u kojem bi trebalo okrenuti kormilo života itd.
Izvedba Waitsove “Green Grass” bila je jedan od vrhunaca večeri. Između pjesama je malo pričala, govorila o skladanju pod LSD-jem i molila konobare da joj donesu Jägermeister. Zajedno sa Sixtonom borila se protiv feedbacka i žamora koji su kvarili zvuk. Uspješne izvedbe pjesama “Last Rock’n’Roll Boy to Dance“, “Dreamer”, “Cricket” i “It’s the Thing To Do” s posljednjeg joj albuma “Hallelujah I’m a Dreamer” dokaz su da su te smetnje pobijeđene i da je na površinu isplivala i jasno se čula čista esencija njenog glazbenog izričaja.
Za posljednju pjesmu izabrana je “Wang Dang Doodle” Williea Dixona. Nakon što su nju otprašili nisu se više vraćali na pozornicu te su otišli potpisivati CD-e i LP-e.
Rijetko kad se u Zadru dogodi ovakav koncert. S Amy LaVere i Willom Sextonom kroz Zadar prohujao je snažan vihor prvoklasnog folk-pop-indie rocka. Zadarsko koncertno ljeto otvoreno je na najbolji mogući način. Ljestvica kvalitetne izvedbe podignuta je vrlo visoko. Teško će je biti dohvatiti.
