Alestorm u Tvornici: Više vrhunski zabavljači i partijaneri nego gusari

5. pro 18.

1615

Oh wow! S obzirom na to da sam pomislio kako će teško nadmašiti svoj zagrebački izlet 2014. godine u manjem prostoru, škotski pirati su me ostavili spuštene čeljusti do poda. Prolivena piva po ionako smrdljivoj odjeći, proliveni rum koji sam vrlo rado htio ispiti prije njihova nastupa i grčevi u donjim udovima od “veslanja” nisu nimalo bacili sjenu na izvrstan, ali podcijenjen spektakl koji su nam ponudili dečki iz Alestorma.

U sklopu turneje s islandskim Skálmöldom ponovo su nas posjetili nakon četiri godine, a predstava je vrlo vjerojatno prema ideji organizatora trebala izgledati kao večer bendova koji svoj opus temelje na pjesmama borbene tematike. Isprve mi se učinilo da je tako, međutim Alestorm bih, kako njihova karijera napreduje, klasificirao više kao neki oblik glazbe za tulum, veselje i alkoholiziranje, a ne kao borbenu glazbu, kakvu nam donosi 90 posto power/folk metal bendova u svijetu.

S obzirom na takvu viziju priredbe, organizatori su odabrali domaće dečke imena Voloh. Ovaj folk/pagan metal sastav iz Rijeke vrlo bi vjerojatno odlično prošao na domaćim metal festivalima. Sasvim su solidnim izvedbama svojih skladbi uspjeli zabaviti do tada skupljenu publiku, i s obzirom na trud koji su u to uložili dečkima bi svakako trebalo zapljeskati. Po mom mišljenju instrumentalno su izvrsni, ali po izrazima lica publike moglo se iščitati kako im tekstovi na hrvatskom jeziku baš i nisu previše sjeli. Sve u svemu, važno je da su odgovarali brojnim pojedincima koji su ih došli podržati u prednjim redovima.

Muziku podržava

S obzirom na to da smo odmah od početka bili multilingualno nastrojeni za današnji dan, iza Voloha nam je na scenu došao Skálmöld. Sat vremena inslandskog viking metala ispunili su svojim odličnim i lako pamtljivim riffovima, tradicionalnim islandskim višeglasjem na back vokalima (koje me posebno oduševilo) te ne previše zanimljivim glavnim vokalom. Nastup je bio vrlo zanimljiv i komunikacija s publikom vrlo dobra, ali sve je to bilo neusporedivo s onim što je uslijedilo.

Kada se zovete Alestorm, i kada otvorite svoj koncert s “Keelhauled”, vrlo vjerojatno ćete morati zamoliti tonskog majstora da sve dodatno pojača. Ludnica koju su pokrenuli škotski gusari trajala je od početka do kraja nastupa. Iako koncert nije bio rasprodan, publika se ponašala kao da jest.

Christopher Bowes u kiltu sa svojim nam je bendom dao sve svoje hitove uživo uz još nekoliko dodataka iz albuma koji je izašao prošle godine. Kada sam pretpostavio da će divljanje prestati, nakon pjesama “Alestorm” i “Magnetic North” uslijedio je “Mexico” koji je raspametio publiku, a jedan od vrhunaca nastupa bilo je grupno veslanje – tijekom izvedbe “Nancy the Tavern Wench” pola dvorane sjelo je na pod i zaveslalo, a taj je trenutak pohvalio i sam Bowes.

Uz to što je pohvalio bujna poprsja hrvatskih djevojaka, Bowes nas je “pohvalio” da smrdimo i da se ne tuširamo, pri čemu nam je posvetio pjesmu “Pegleg Potion”. Ono što još valja istaknuti je “wall of death” na pjesmi “Captain Morgan’s Revenge” u kojem se, nadam se, apsolutno nitko nije ozlijedio jer je izgledao prilično bolno iz moje perspektive.

Ogromna žuta patka koja nas je gledala s pozornice na kraju je završila u publici koja se s njom loptala, a na kraju je i ubila kao vojska zombija. No kako slučajno ne bi došlo do zabune, nastup su skončali s “Fucked with an Anchor” da nam priopće kakve osjećaje zapravo gaje prema nama. Iako svatko od nas zna da nas ne mrze (jer očito na nama zarađuju), dali smo im i mi svoje “srednjake” i također ih ugodno pozdravili.

Sve u svemu, ova je večer bila idealna za popiti rum, nazdraviti pivom i prisjetiti se kako je Alestorm zvučao nekoć, ali i vidjeti kako zvuči i izgleda danas. Glazbeno tu još uvijek postoji onaj dobar stari power/folk metal u srži benda, ali na pozornici postaju sve manje gusari koji pljačkaju i plove morem, a sve više vrhunski zabavljači i partijaneri.

Setlista: