Album “Aritmija“, najnoviji album skupine Vatra, vani je već nekoliko tjedana, a prvi singl “Ruska” nalazi se na brojnim ljestvicama raznih naših radio stanica. I prije nego ponovno krenu u koncertni pohod po Lijepoj našoj i susjednim zemljama, porazgovarali smo ponovo s Ivanom, frontmanom grupe.
Prvo ću te odmah pitati kako ide promocija novog albuma “Aritmija”?
Ta promocija je zapravo krenula i prije nego što smo snimili album. Stalno smo na toj nekoj tzv. turneji, stalno sviramo, i prije nego što je izašla ploča, izašao je singl “Ruska”, tako da smo s time započeli promociju. Za sada ide sve dobro, svira se dosta, sve do negdje sredine 8. mjeseca, onda ćemo uzet mali predah, i zatim u rujnu nastavljamo dalje.
Po čemu je ovaj novi album drugačiji od prethodnih?
Puno toga je drugačije, i sam zvuk također. Sa svakom pločom razvijemo neki drugačiji zvuk i odlazimo u neke druge sfere. Ova ploča je naša najviše gitaristička ploča do sada i najbliža onom zvuku koji mi imamo uživo na koncertima. To je dosta sirova, žestoka i energična svirka i mislim da je Denyken s ovom produkcijom uspio doći najbliže onome što smo mi htjeli. Čini se kao da nema produkcije, ali zapravo je to tzv. skrivena produkcija i pustili smo same pjesme da govore same za sebe, i mislim da je to na kraju krajeva najbitnije, jer u svemu tome je ipak najbitnija pjesma. 
Osim toga razlika je i tematska, nema više samo neke ljubavne tematike koja se obrađivala na prošlim pločama, nego sada ima i socijalne tematike i taj neki lažni glamour, sve moguće vrste missica u Hrvatskoj, do čak i homoseksualizma. Puno je više tema i mislim da su to ljudi dosta zapazili, pogotovo kritičari.
Planirate li ponovno odraditi hrpu koncerata i nastupa, kao što je bilo nakon izlaska “Prekida programa”?
Pa da, i to je po meni totalno logično. Primjećujem da je to ljudima dosta zanimljivo, a nekima čak i začuđujuće što bend svira toliko puno. U biti, grubo je reći da radimo, ali to je jedino čime se bavimo i taj hobi je postao puno ozbiljniji i to je sve u što ulažemo energiju, tako da nam je apsolutno normalno da imamo toliko koncerata.
Kakav je bio nastup u KSET-u, gdje ste zapravo predstavili album zagrebačkoj publici?
Nastup je bio vruć (smijeh). Ali namjerno smo izabrali KSET, rekao bih pomalo i riskantno, jer je to bio već skoro kraj 6. mjeseca, tako da se činilo kao samoubojstvo raditi koncert u KSET-u, ali meni se to svidjelo, došli su stvarno najvjerniji fanovi. U biti ploča još nije niti zaživjela, mislim da će se to tek dogoditi iza ljeta. Ovim nastupom u KSET-u smo htjeli isprobati same pjesme, uvjeriti se da li to ima smisla ili ne, i stvarno se pokazalo da je sve na svome mjestu.
Moram također pitati i kakvo je stanje u Virovitici, u glazbenom smislu naravno, događa li se što, ima li kakvih novih bendova ‘na obzoru’?
Pa prije svega, grad se počeo mijenjati na neki način, ulaže se dosta u samu infrastrukturu grada, i dosta se mijenja izgled. Čini mi se da je Virovitica živnula kao sredina, a s glazbene strane ne mogu puno reći., osim što sam primijetio da je ta jedna mlada ekipa dobila jedan mali gradski klub i stvarno se trude. Znači i sa te strane se ipak nešto događa.
Kako gledaš na cijelu našu glazbenu scenu, a pogotovo na rock scenu kojoj i sami pripadate?
Mislim da se naša glazbena scena dosta ispremiješala. Nema dovoljno rock izvođača koji bi činili taj zaseban rock dio na našoj sceni. Sviramo na dosta mjesta na kojim sviraju i recimo hip-hop izvođači, tako da se to sve proželo jedno kroz drugo. Urbani izvođači zapravo obilaze ista mjesta, iste klubove i ista događanja, i smatram da je to dobro za kompletni krvožilni sustav urbane glazbe u Hrvata.
Za album “Anđeo s greškom” ste dobili i Crnog mačka. Koliko vam općenito znače te nagrade i priznanja?
Pa gle, mislim da nagrade u našoj zemlji ne ocrtavaju nešto, ne znam kako da kaže, to se sve zapravo svodi na dobru zabavu tu noć i noć kasnije u gradu gdje se dodjeljuje neka nagrada, ali to sve traje nekoliko sati, ili dan-dva, i na kraju to sve završi na nekoj polici i s toga brišeš prašinu. Naravno da ti to godi, i svakome izvođaču godi neka potvrda, iz struke pogotovo, ali ipak na kraju ostaješ sam i tvoj rad dolazi do izražaja.
S tim albumom ste imali i malih problema, da tako kažem. Naime došlo je do nezgode da vam je materijal za album izbrisan iz kompjutora.
Taj album smo snimali na Krku, živjeli smo kao mala komuna i snimali sve to skupa. Sve smo finalizirali i trebali smo otići u Ljubljanu, na miksanje i jednostavno neka greška na kompjutoru je napravila sve to da se materijal izbrisao. Na kraju smo morali kompletnu ploču snimati ispočetka. No ja kažem da je to nama bila neka prekretnica i tu smo zapravo vidjeli sami koliko to volimo i želimo i ukazali sami sebi da nam je to užasno bitno, da sviramo i da smo zajedno mi kao ekipa na okupu.
Kako to da ste se odlučili na reizdanje albuma “Prekid programa” i sve one obrade singlova s tog albuma?
Prva naklada toga albuma se rasprodala, na naše oduševljenje i na oduševljenje izdavača Dallas Recordsa, tako da je izdavač odlučio štampati još jednu tiražu, i tu su se onda našle i pjesme za koje smo radili remixeve, za “Gorim”, za “Unutra/van”, koje su također dobile i svoje video izdanje i zapravo prošle kao singlovi.
Prošli ste dosta mjesta u BiH, Sloveniju također, jeste razmišljali možda da napišete ili obradite neke pjesme na engleskom jeziku, pa da probate još malo više vani?
Pa znaš šta, ne zavaram se tim, jer mislim da na engleskom govornom području ima dovoljno bendova, koji puno bolje govore i razmišljaju na engleskom jeziku, jer ja kad razmišljam, razmišljam na hrvatskom i kada pišem pjesme, pišem na hrvatskom, također čitam i hrvatske književnike i sve to skupa, tako da puno mi je bliži i draži hrvatski, a tržište je i ovdje veliko, kada se uzme i BiH i Slovenija i Srbija, sve se to više otvara. I MTV Adria je također dokaz tome, i ako to onako pošteno zaživi, mogao bi glazbeno spojiti cijelu regiju. A onda tu još imamo i Rusiju, Češku, Poljsku, koje su meni puno interesantnija tržišta nego recimo Engleska ili Amerika.
Smatram da je ovo naše tržište dosta veliko, samo ga treba znati iskoristiti. Istina je da se kod nas, pogotovo kad je riječ o rock’n’roll glazbi, još uvijek ne može živjeti od same prodaje albuma, zato su tu koncerti i oni su najbitnija stvar. To sigurno omogućuje plaćanje računa i odlazak jednom godišnje na more. Pogotovo ako nemaš želju voziti neka skupa kola, meni to nije u interesu, jer su tramvaji dosta jeftini, vlak isto tako (smijeh). Ako bend puno svira, može se imati uredno plaćene račune, neisključen telefon, grijanje i slično.
Planiraš li ići na koji od ovih koncerata, zaista ih ovo ljeto ima dosta kod nas?
Da, naravno, ja uredno većinu novca koje zaradim na svojim koncertima, ostavim na koncertima drugih izvođača i nije mi žao. U ovih godinu dana sam prošao stvarno dosta koncerata i tu kod nas i vani – Coldplay, U2, evo sada i Franz Ferdinand i Morisseyja, na Šalati. Vjerojatno ću ići i na Pearl Jam, Pixies. Stvarno obilazim dosta tih koncerata, i to ne samo ja, Irena je evo baš nedavno bila na Peppersima u Pragu.
