Antun Aleksa, nakon desetak godina sviranja po bendovima, pa i fazi pisanja glazbene kritike, ove je godine iskoračio samostalno kao IDEM. Scena je iskorak objeručke prihvatila pa je nedavno imao dva rasprodana koncerta u Zagrebu na kojima nije falilo energije, a debitantski album “POYY” je razlog zašto to sve ima smisla.
S obzirom da svoje angažmane, napravio je onaj često željeni prijelomni trenutak, dao je otkaz, u njegovom slučaju u tehnološkoj firmi za face recognition, gdje je do prije godinu i pol radio, kako bi se posve posvetio muzici. Kao dio Jeboton ansambla, bendova Porto Morto i Trophy Jump te onog koji je i razlog intervjua, njegovog vlastitog – IDEM.
Ovo je tvoja godina, vratit ćemo se na to, no tko je IDEM? Otkud to ime?
U srednjoj sam bio veliki fan benda NOFX. Kad sam saznao da dolaze u Hrvatsku, toliko sam se nabrijao što konačno idem na njihov koncert da sam Facebook ime promijenio u Antun Idem. To mi se pretvorilo i u Instagram nadimak, a došlo je i do toga da dosta novih ljudi koje bi upoznao, ne bi više znali kako se prezivam.
Nisam htio izbacivati pod vlastitim imenom, a “IDEM” mi se učinilo kao da je već postalo dio mene i uz to ima i fora značenje koje ide ruku pod ruku s mojim tekstovima.
Kad se opisuje žanr, zašto se opisuješ kao “post pop punk smeće”? 🙂
Haha, nemam pojma. To mi je prvo palo na pamet. Mislim da je post pop punk čak i solidan opis toga što radim. Možda i smeće.
Kako gledaš na 2023.? Koji su bili ključni trenuci godine i ovoga gdje si sad? Objavio si debitantski album, dva sold outa u Zagrebu, hajp na sceni?
Oduševljen sam i jako mi je teško pronaći prave riječi da opišem svoju zahvalnost ljudima koji me podržavaju i koji su se pronašli u mojoj glazbi. Najiskrenije sam kroz ovaj album išao nešto iskomunicirat sam sebi pa mi je čitav hajp još više nerealan, ali i značajniji jer izgleda da imam puno sličnomišljenika/ca i ljudi koji se u glazbi kače za slične emocije kao i ja.
Kako je nastao album?
“ŠtetaŠtetaŠteta” je prva pjesma koju sam napisao na hrvatskom nakon 10 godina, s kojom sam bio istinski zadovoljan. To se desilo za vrijeme korone potaknuto nekim inatom i željom da si dokažem da mogu stvarati nešto što mi znači i što mogu bez imalo srama ispjevati iz dubine duše. To je potaknulo rad na još puno pjesama, a selekcija njih 10 je na kraju postala “POYY”.
Koncerti su čista energija, kako si zadovoljan njima?
Izuzetno sam ponosan na svoj dosadašnji glazbeni rad, osobito na live nastupe, ali svejedno mogu izdvojiti svega nekoliko trenutaka koji bi mogli stati uz rame ovim koncertima. Osjećam se prelijepo i gledam na ovo kao rezultat dugogodišnjeg rada, truda, ljubavi i podrške koji cirkuliraju unutar cijele moje ekipe. Bilo me ful strah da neću uspjeti deliverat nastupe na maksimalnom nivou tri dana za redom jer sam tjednima za sobom vukao neke respiratorne poteškoće i grd kašalj, ali mislim da je adrenalin uspio odigrati svoje.
Jeboton ekipa, kakav je status s njima, svirate isprepleteni. Čega si sve dio? Kako to sve funkcionira, JeboTon je i label.
Jeboton je najjača i najmilija ekipa, a trenutno smo jači nego ikada. Dugo godina smo bili poprilično zatvoreno društvo bazirano na krugu bliskih prijatelja i ljudi koji su tu od početka. Nedavno smo odlučili da je vrijeme da svoja stečena znanja i vještine iskoristimo u smjeru širenja kruga izvođača i cjelokupne Jeboton priče. Želja nam je funkcionirati kao svojevrsni rokenrol inkubator i biti što otvoreniji prema ljudima čiste duše i dobrih namjera. Ako ok sviraju je isto plus. U Boogaloo-u, 10. veljače, pripremamo najveću Jeboton feštu do sada s 10+ izvođača. To će bit teški hit pa ovom prilikom pozivam sve da kupe karte što prije jer će svakom novom najavom cijena rasti!
Kao inkubator, neki uspiju više, neki manje…
Bilo je i bendova u našem krugu koji su bili sjajni, ali nisu preživjeli. Neki se zasite, neki se raspadnu zbog nedostatka novaca, neki zbog odnosa. Sfumato je, recimo, bio super bend u našoj ekipi, ali se raspao.
Tvoj album je muzika.hr album godine, a koji je tvoj album godine?
Morat će biti dva. Klinika Denisa Kataneca “Kao Zao Kor” i Matija Milutin “Pingvinov Let”.
Koji su ti utjecaji, što slušaš, koji ti je raspon toga što slušaš?
Slušam sve živo. Najbolji pokazatelj je to da su dva CD-a koje sam zadnje izlizao u autu neke opatijske balade Ive Robića i 50 Cent “Get Rich or Die Tryin'”. Da se moram utrpat u neki koš rekao bi da sam najveći fan indie-punk-rock-emo glazbe. Spotify mi je jedne godine rekao da sam najviše slušao bubblegum grunge sto je prejako jer nemam pojma kaj je to, haha. Neka muzika je craft neka Laško ili Žuja, moj izbor je craft, ali popijem ja i žuju.
Kao neke influence za IDEM u hrpi izvođača mogu highlightat su, recimo, Fidlar i BTMI!. Definitivno ne bi izostavio svoju Jeboton, Porto i Trophy ekipu jer su mi vječna inspiracija.
Kakve su ti ambicije? Što misliš o žanovskom ograničenju? Da li bi išao više pop da bi imao više publike? Ili možda i suradnje s nekim malo manje očekivanim imenima… koja pune arene?
Ambicija mi je rasti i razvijati se, doprijeti do što više dragih ljudi te probati da mi u stvaranju ne isklizne iskrenost i dječja iskra. Nisam žanrovski ograničen, ali ne bježim od tog da me fura ono što mi je zabavno u trenutku. Ako to znači da ću napisati 30 sličnih punkish pjesama jednu za drugom, nek tako bude. Suradnje na pjesmama ću za sad većinski zadržati za prijatelje i ljude čijem stvaralaštvu i emociji se iskreno divim, neovisno o žanru.
Išao bi više pop isključivo ako mi se ide pop. Doduše, nisam siguran baš što to znači pošto etiketa “pop” kroz povijest markira razne glazbene pravce. Možda je baš ovo novi pop? Tko zna. Samim time što odgovaram na ovaj intervju sam izgleda puno više pop nego što sam ikad mislio da ću biti, haha.
Kraj godine, nakon pogleda unatrag, ‘ajmo pogledati unaprijed. Što se sprema za 2024.?
Za Jeboton spremam rast i razvitak. Porto stvara novi album. Jeboton ansambl snima novi album. Trophy će isto uskoro u studio. Za IDEM ide puno svirki, nekoliko glazbenih suradnji i drugi album. Jako puno toga je na lageru i moram priznati da jedva čekam. Iduća godina će biti veoma busy.
