Nešto više od dvije godine nakon izvrsnog koncerta u Koprivnici, britanski bend The Cult ponovno će nastupiti u Hrvatskoj, ovoga puta u Zagrebu. To je bio povod našeg razgovora s frontmenom Ianom Astburyem, koji je po tko zna koji puta pokazao da se radi o jednoj od najkarizmatičnijih persona britanske muzike, pa i šire.
Turneja u sklopu koje će The Cult nastupiti u 30. rujna u Domu sportova
zove se “Love Live Tour“, a nazvana je po albumu “Love” iz 1985. godine.
On je, zahvaljujući ponajprije pjesmama “Rain” i “She Sells Sanctuary”, ali i svom kompletnom opusu, katapultirao The Cult u orbitu i najavio ozbiljnu kandidaturu za čelno mjesto engleskog rocka druge polovine osamdesetih. Ostatak priče o The Cultu nalazi se u rubrici biografije, a u nastavku pročitajte o čemu smo pričali s Ianom.
Ian, nova turneja je nedavno krenula. Kakvi su dojmovi s prvih koncerata?
Turneja je do sad bila vrlo intenzivna, pune su dvorane i jaki nastupi benda. To je naša najbolja turneja u zadnjih mnogo godina.
Turneja je dobila ime po drugom albumu “Love”, kojeg su mnogi nazvali vašim pravim početkom, jer je on bio drukčiji od debija “Dreamtime” i na neki način usmjerio vaš daljnji rad. Je li to razlog što ste turneji dali takvo ime ili album za vas ima posebno značenje?
U biti, naš stvaran početak bio je sa Southern Death Cultom. On je sa sobom ‘donio’ pjesmu “Spiritwalker”, koja je ‘evoluirala’ u “She Sells Sanctuary”. U vrijeme kad smo stigli do “Love” albuma već smo srasli s utjecajima naše muzike, s punkom, post punkom, psych, acid i blues rockom iz kasnih ’60-ih. i ’70-ih. “Love” je nazvan tako kao reakcija na negativnu energiju koju smo predstavljali sredinom ’80-ih. u Britaniji.
“Love” ovih dana izlazi i kao bogati box-set pa je turneja prigoda da se to izdanje malo promovira. Opiši nam ga malo.
Ja nemam ništa s tim box-setom. Planirali smo napraviti turneju prije tog box-seta, a Beggars je zadržao prava na pet albuma The Culta i radi s njima što želi.
Reci mi, svirate kompletan album ”Love” i druge vaše poznate pjesme ili ima kakvih iznenađenja u set listi?
Izvodimo uživo “Love” u sekvencama, dijelovima, ali on sigurno nije kopija albuma, tu postoji mnogo spontanosti, sound je svježiji i aktualan.
Vratimo se u osamdesete. Moram priznati da ste, kada ste se pojavili, meni bili istinsko muzičko osvježenje. Hard rock kao da je nestajao, heavy metal počeo malo stagnirati i tada se pojavio The Cult. Ono što je uvijek kod vas bilo najzanimljivije je to da se nismo mogli usuglasiti koju vrstu muzike svirate. Neki su govorili da ste post punkeri, neki gothic rockeri. Kakvim bi ti opisao The Cult u počecima?
Naši stvarni korijeni leže u punk-rocku, mi nikada nismo bili metal bend i uvijek smo uključivali naše post-modernističke utjecaje u muziku koju smo stvarali. Za mene je hard rock jednodimenzionalan i vrlo ‘muški’.
Oduvijek smo imali snažne ‘ženstvene’ utjecaje, kako tekstualno, tako i u glazbenom smislu. Oduvijek sam volio Davida Bowiea, The Doors i Led Zeppelin. Njihovi albumi nikada nisu bili jednodimenzionalni.
Je li u počecima na vas netko posebno utjecao ili ste uvijek pisali pjesme spontano, onako kako ste osjećali da je najbolje?
Uistinu spontano, što smo osjećali, to smo snimili. “Love” je, također, bio i prvi digitalno snimljen rock album.
Nakon “Love” stiglo je još nekoliko odličnih albuma, poput “Electric” ili “Sonic Temple”, zahvaljujući kojima ste postali jedan od najpopularnijih bendova druge polovice osamdesetih. To su vaši najpoznatiji albumi, reci mi, jesu li oni i vama posebno dragi ili imate neke iz kasnijih perioda koje smatraš jednako važnima ili čak važnijima?
Ne živim u prošlosti, sadašnji mi je posao uvijek najvažniji. Rekao sam da je “Love” album bio vizija budućnosti, a tako mnogo utjecaja koji su na tom albumu stvari su koje ponovo otkrivam.
Jesi li zadovoljan onime što ste napravili u devedesetima i zadnjih desetak godina? Pitam to zato što su vas neki dosta kritizirali da ste odstupili od svog stila. Ne bih se složio s takvim procjenama i mislim da i u tom periodu imate jako dobrih albuma, samo su se već od početka devedesetih počele mijenjati neke stvari na muzičkoj sceni.
Nikad ne kažem da stvari ne mogu biti bolje, i uvijek sam zainteresiran i potaknut vizijama budućnosti iako ću neke ‘zastarjele tipove’ uvijek koristiti.
Kritika to nerealno doživljava, tu postoji velika razlika, kao između navijača koji gleda utakmicu ispred TV-a i urla i onog koji s tribina promatra događaje na terenu. Proces kreacije vrlo je osoban i kritičari i publika nikada neće u potpunosti shvatiti pravo značenje koje neki izrazi kriju.
Jako cijenim album “The Cult” LP iz 1994., osobito “Universal You”, “Black Sun”, “Saints Are Down”. “The Witch” je također vrlo posebna pjesma (singl sa soundtracka ”Songs from the Cool World” (1992.), op.a.).
Nedavno si u intervjuu za El Paso Times rekao da The Cult više neće snimati albume, jer je taj format ‘mrtav’. Konkretno, spomenuo si da iTunes uništava albume i da je za tebe ideja o snimanju albuma umrla. S obzirom na to, dijeliš li moje mišljenje da je kompletna muzička industrija, najviše diskografi, najodgovornija što se na muziku danas više ne gleda kao na umjetnost, nego isključivo na nešto što donosi novac?
Mislim da je prava trulež započela kad su odvjetnici shvatili da ako kontroliraš ugovor, kontroliraš i izvođača, a ako možeš kontrolirati izvođača, možeš kontrolirati i posao.
Posao se odmaknuo od razvoja izvođača u radionicu komercijalnih nastupa. Ali ova debata je mrtva. Ja nastavljam dalje i imam mnogo drugih zamisli kako predstaviti iskustvo glazbe i ponovo je učiniti uzbudljivom. Mislim da iTunes ima pozitivnih i negativnih aspekata.
Znači, u nastavku karijere planirate samo nastupati uživo?
Bit će nove muzike, samo ćemo promijeniti način na koji ćemo je predstaviti. Zapravo, već imamo nove stvari koje će izaći prije kraja godine, nadam se.
U sklopu ove turneje, 30. rujna, nakon dvije godine, opet nastupate u Hrvatskoj.
Veselimo se strastvenoj publici.
