Marko Pelaić poznat je u svijetu elektronske glazbe pod aliasom Home Boy, a proslavio se produciranjem debitantskog akustičnog drum’n’bass albuma grupe Bilk, “This Bilk Is Radioactive”. Home Boy i blisko surađuje s DJ-em Sergejem i zajedno čine duo Bećari. Iako svoju glazbenu orijentaciju Marko jednostavno naziva technom, zapravo se poigrava s granicama različitih žanrova elektronske glazbe i gradi vlastiti osebujni stil.
Kao dugogodišnji posjetitelj plesnih podija autor je svoje izdanje, pod okriljem Home Made Electronica, izgradio na vlastitom iskustvu – konzumenta elektronske glazbe. Razmijenili smo nekoliko emajlova s Markom i pokušali saznati koju informaciju više o novom izdanju, inspiraciji za glazbu, noćnom životu Zagreba…
Tvoj novi EP “Rokaj Mile” izašao je na Home Made Electronici prije nekoliko dana. Sam naziv na hrvatskom za mene je simboličan i mislim da ga razumije svatko tko je ikad s prijateljima izlazio subotom van. Radi li se o pukom slavljenju vikend zabave ili je poruka dublja? Koji koncept, u glazbenom smislu, stoji iza naziva?
Ne, nema nikakve dublje poruke iza naziva za EP. Nema zapravo nikakve poruke. Bilo mi je samo zanimljivo kombinirati nešto neozbiljno s nečim ozbiljnim. Glazba je djelomično, štoviše avangardna, a naziv je totalno glup. Ta sinteza mi se činila interesantnom.
Poznata nam je tvoja suradnja s DJ Sergejom na projektu Bećari. Uskoro vas očekuje izlazak prvog izdanja na kojem se prezentirate kao autori i remikseri. Znam da ti i Sergej vučete familijarne korijene iz Šibensko-Kninske županije, no koji su glazbeni korijeni Bećara i kako je došlo do te suradnje?
Suradnja je nastala zajebancijom kod mene doma na kompjuteru iz koje je proizašla jedna stvar. I tako smo se odlučili dalje zezati. A kad se dođe do pitanja glazbenih korijena, uvijek mi je jako teško odgovoriti. Mislim da osjećamo glazbu na sličan način, a sam osjećaj te vodi do samih korijena.
Uz vlastite projekte producirao si i album prvijenac zagrebačkog drum’n’bass benda Bilk, te možemo reci da si stekao određena iskustva u radu u studiju. Što najviše voliš, a što ne voliš u poslu glazbenog producenta?
Obožavam taj posao, nema nijedne stvari koju ne volim. U to brojim i probleme koji nastanu tijekom studijskog rada. Da nije tako, radio bi nešto drugo.
Koji je prvi elektronički instrument na kojem s radio i zašto baš taj?
Prvi elektronski instrument, na kojem sam skladao je bila 486-ica, na kojoj sam imao instaliran Cool Edit i demo jedne primitivne ritam mašine. Kasnije sam si kupio fruity loopse, koje mi je tada preporučio DJ Fogseller. Danas koristim malo profesionalniju platformu.
Koliko je tvoja sklonost bubnjevima i perkusijama utjecala na glazbu koju radiš danas?
Mislim da mi jako pojednostavljuje slaganje beatova, jer naprosto odmah znam gdje staviti notu. A i par ljudi mi je reklo da mi glazba zna biti jako perkusivna.
Danas u vrijeme računalnih programa za glazbu, poput Abletona i Traktora, zašto si se odlučio u svojim live nastupima raditi s elektroničkim instrumentima?
Pa, koristim jedno i drugo. Nekad mi je fora imati još nešto sa strane kompjutera, jer mi je lakše improvizirati s hardwareom nego s kompjuterom.
Što misliš o internet dućanima za prodaju glazbe, kao npr. Beatport i Trackitdown.net? Veže li te sentiment za glazbu tiskanu na vinilu ili si miran s činjenicom da više ljudi posjeduje mp3 player nego gramofon?
Pa, meni je malo žao, da vinil kao medij sve više nestaje, jer mi se sviđa sound, a i sama radnja stavljanja ploče na gramofon… Ali s druge strane, oduzimaju puno mjesta u stanu, teške su za nositi i nisu baš ekološke u samoj proizvodnji. Stoga mislim da je sama pojava mp3-ca pozitivna. Čisto da fizički reducira presaturiranu proizvodnju glazbene diskografije.
Znače li internet mp3 dućani za tebe da se glazba kroz ovaj način distribucije približila slušateljima?
Ako govorimo o klupskoj glazbi, mislim da se glazba najviše približava ljudima na samom floru. Mislim da svaki DJ tu ima neku edukativnu ulogu koje bi morao biti svjestan. Sad, hoće li si sam clubber tu glazbu nabaviti za doma, pitanje je njegovog vlastitog interesa. Ali digitalna distribucija tu svakako pojednostavljuje stvari, jer se, osobito u zemljama kao što je Hrvatska, znatno skraćuje i pojednostavljuje put od distributera do samog slušatelja.
Živio si nekoliko godina u Frankfurtu, tamo studirao na SAE Institutu, radio glazbu za kazalište, no kakva su tvoja clubbing iskustva?
Jako intenzivna!
Može li se povuci paralela između noćnog života Zagreba i Frankfurta?
Nikako, u Zagrebu u principu nema clubbinga, jer fali klub. Ali mislim da ima dovoljno dobrih ljudi za stvaranje takvog ugođaja i nekakve konkretne clubbing scene. Ono što konkretno fali je pravi prostor gdje će se napravit party, ako treba i do jedanaest ujutro. Ovo što se trenutno događa je da u principu jako sposobni ljudi rade fine evente i dobar program. Ali se sve svodi na neke alternativne prostore koji na kraju ispadnu nužno zlo.
Gdje ti, kao iskusni clubber, izlaziš u Zagrebu?
Izlazim tamo di su mi frendovi i di mi je dobra glazba, kao i svako drugi vjerojatno. A to su u posljednje vrijeme Masters subotom, kad Pytzek i Nicole vrte, te me se srijedom može sresti u Fanaticu, na Home Made večeri.
Koju glazbu slušaš u slobodno vrijeme i kako su se tvoji afiniteti reflektirali na vlastitu produkciju?
Spektar glazbe koju slušam doma, je jako širok, te svaki stil utječe u neku ruku na moju vlastitu glazbu. Kako točno, ne znam. To se valjda događa nesvjesno.
Što nam pripremaš od novih projekata?
Sljedeće dvije stvari su mi prioriteti: solo album za Home Made, te drugi album grupe Bilk. Do ljeta bi trebalo biti jedno i drugo gotovo. Uz to sam počeo s novim electro projektom, pod imenom Ray.
Više o izdanju “Rokaj Mile” možete saznati na stranicama Home Made Electronice.
Razgovarao: Davor Ostojić
