Damir Halilić – Hal, idejni začetnik najznačajnijeg gitarističkog spektakla u Hrvatskoj (a i šire), našao je vremena predstaviti ovogodišnje, po mnogočemu specifično treće izdanje “Hal’s All Star Festival“, koje će se, od 6. do 9. travnja, publici predstaviti u četiri grada, a isto tako i najaviti svoj novi, po svemu sudeći vanserijski studijski glazbeni uradak.
Evo ga i treći po redu “Hal’s All Star Festival”, manifestacija dostojna svih svjetskih dvorana, no za razliku od prethodne dvije, prvi put održat će se u četiri hrvatska grada. Kako je došlo do tog svojevrsnog zaokreta u organizaciji?
Možda ne bih to nazvao zaokretom u organizaciji, nego nekakvim prirodnim slijedom organizacijskih aktivnosti u skladu s mogućnostima. Cilj koji smo lani stavili pred sebe bio je festival koji se može mjeriti sa najelitnijim zbivanjima tog tipa u inozemstvu kako po pitanju organizacije tako, naravno, i po izvođačima. U tome smo uspjeli ne samo po našem mišljenju, nego i po mišljenju svih izvođača, pa smo ove godine odlučili ići korak dalje i odraditi četiri hrvatska grada, pa će se tako festival održati u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Zadru. 
Kažite nam ukratko najosnovnije o izvođačima i gošćama koje ćemo imati priliku vidjeti, te o samom sadržaju programa. Da očekujemo spektakl kao prethodnih godina?
Glavna zvijezda ovogodišnjeg festivala biti će John Jorgenson koji se može čuti na brojnim platinastim i Grammy nagrađenim albumima, a popis velikih imena s kojima je surađivao gotovo je nevjerojatan – kako po broju suradnji tako i po stilskoj raznolikosti – redom zvijezde u projektima koji su značajno obilježili popularnu glazbu u posljednjih tridesetak godina. Osim toga pojavljuje se u nekoliko filmova, a renomirani proizvođači glazbala poput Fendera, Takamine, Voxa, Celestion i puno drugih, u svojoj ponudi imaju (ili su imali) i John Jorgenson model gitara ili pojačala pa i to govori o kakvom se glazbeniku radi. Ovdje ni ne spominjem brojne nagrade, Grammy nominacije, prva mjesta američkih top ljestvica jer bi to zauzelo priličan prostor. Inače, sada već u Hrvatskoj dobro znani Tommy Emmanuel, ne samo da je snimio Jorgensonovu pjesmu koju je svirao na zatvaranju Olimpijskih igara u Australiji (2000.), nego je i album nazvao po Johnovoj pjesmi, a pozvao ga je i kao gosta na svoj slijedeći album.
Idući je Duck Baker, jedno od najvećih svjetskih imena fingerstyle gitare čiji se repertoar temelji na američkoj glazbi i kreće se od ragtimea i swinga preko suvremenih majstora poput Thelonious Monka i Herbie Nicholsa pa sve tradicionalnih formi kao što su blues, gospel te irsko i škotsko glazbeno nasljeđe. Za njegov album “Spinning Song” ugledni Acoustic Guitar magazine je napisao da se radi o najboljem gitarističkom albumu ikad snimljenom. Inače je poznat i kao kolumnist najpoznatijih stručnih i jazz magazina kao što su Guitar Player Magazine, Coda, Jazz Times, Guitar World…
Johnny Dickinson je glazbenik do kojega sam došao nakon što sam Tommy Emmanuela pitao da mi preporuči nekoga za festival na što je Tommy okrenuo Johnnyjev broj i stvar je bila riješena bez obzira što ga prethodno nisam čuo. Krajem 2005. godine obznanjeno je da je Dickinson nominiran za prestižnu nagradu BBC-a (Radio 2 Folk Awards) u kategoriji ‘Best Musician’, a opisuju ga kao “the most potent slide player in the UK”.
Posljednji na listi gostiju je talijanski glazbenik Daniele Bazzani. Kada su Tommyja Emmanuela pitali u jednom intervjuu da kaže koga smatra najvećim talentom novije generacije, bez puno razmišljanja spomenuo je Daniele Bazzanija. Daniele je iz Rima, radi na raznim projektima uključujući i pisanje za najvažniji talijanski gitaristički magazin Chirtarre. Samo tijekom 2005. godine koncertirao je u SAD-u, Engleskoj, Francuskoj, Grčkoj, ali i u Hrvatskoj na nekoliko izvrsnih nastupa u Istri i Rijeci.
Imat ćemo i tri gošće – to su kantautorica iz SAD-a Laurie McLean, talijanska pjevačica Gina Fabiani i naša Meri Trošelj.
Jedno pitanje nameće se samo po sebi, vezano uz kriterij odabira izvođača: Na svim dosadašnjim “Hal’s All Star Festival” gostovali su vrhunski inozemni gitaristi. Kako to da se, kao umjetnički ravnatelj festivala, još niste odlučili pozvati niti jednog domaćeg svirača?
Imam namjeru ubuduće pozivati i domaće glazbenike, ali ovo je tek drugo izdanje festivala i dok ne stanemo na noge sa čitavim projektom, što očekujemo od ovogodišnjeg izdanja teško je sve to pospajati. Inače, imam istu ulogu umjetničkog ravnatelja za još jedan festival koji se odvija u Umagu tijekom ljeta i tamo sam u protekle dvije godine u program uvrstio Darka Jurkovića – Charliea, zagrebačkog gitaristu Branka Bogunovića – Pifa, Borisa Bursaća, mladu riječku profesoricu klasične gitare Ivu Brajković i još neka domaća imena.
Kako vidite “Hal’s All Star Festival” u budućnosti, hoće li ambicije porasti, hoćete li proširivati glazbene horizonte ili se odlučiti za dužu turneju, te koga biste, od gitarskih virtuoza, još voljeli dovesti u Lijepu našu?
Bitno je održati vrhunsku razinu izvođača i same organizacije. Od potencijalnih domaćina očekujem da prepoznaju kvalitetu ponuđenog programa jer svjesni smo manjka programa na vrhunskoj svjetskoj razini u svim domenama, a ovo se naročito odnosi na sve ostale krajeve osim Zagreba. Koliko ćemo se širiti ovisi o našim partnerima u raznim sredinama.
Svakako ste najzaslužniji za dovođenje najvećih od najvećih gitarističkih zvijezda u Hrvatsku – Tommy Emmanuel, Muriel Anderson, Franco Morone, Jacques Stotzem, Pierre Bensusan, John Jorgenson, samo su neki – i gotovo dvadeset godina ste na glazbenoj sceni, autor ste glazbe za dokumentarne filmove i mnoge druge projekte, Vaše pjesme bile su na stranim glazbenim ljestvicama, tri albuma su iza Vas, u pripremi je četvrti, no, nekako se doima da ste u Hrvatskoj (osim u stručnim krugovima) poznatiji i priznatiji u inozemstvu…
Mislim da je najvažnije da čovjek voli to što radi, a rezultati će doći prije ili kasnije. Treba uzeti u obzir da nije lako u sredini u kojoj živimo od nečega što je pomalo neobično i sasvim drukčije napraviti nešto puno više nego što je napravljeno do sada.
Pripremate novi album, planirani izlazak je u svibnju. što nam možete reći o njegovom nastajanju, s kim ste sve surađivali na projektu i kako je uopće došlo do suradnje…
Radi se o jednom od najvećih projekata domaće diskografije, trostrukom albumu nazvanom Trilogy snimanom diljem svijeta; od Nashvillea, Rima, Lodona, Minhena pa sve do Zagreba i Rijeke. Na albumu gostuju eminentna imena kao što su gitarist John Jorgenson, bubnjar JD Blair, saksofonist Jim Horn, perkusionist Glen Caruba, pjevačica Suzy Bogguss, producent Woody Mann, gitarist i blues-harp svirač Pat Burgesen, talijanski perkusionist Lucrezio DeSeta, njemački gitarist Thomas Kleemaier, Michael Roach i brojni drugi gosti.
Na mojim nastupima u inozemstvu tijekom proteklih nekoliko godina sretao sam mnoge glazbenike i bilo je prirodno razviti neki vid suradnje. Uglavnom, ako se nekom svidi vaša glazba onda vas taj preporuča dalje i tako to uglavnom ide. O “Trilogy” albumu bi mogli pričati satima jer to je nešto vrlo neobično i neuobičajeno, ne za našu već i za inozemnu diskografiju. Album je trostruki, a sastoji se od tri žanrovski potpuno drugačija CD-a. Prvi je nastavak mojih prethodnih albuma “Ocean” i “Infinity” što znači da se radi većinom o kompozicijama za akustičnu gitaru, drugi CD je nasljednik mog prvog albuma “Gemini” i tu je stvar temeljena na brojnim suradnjama uglavnom u full band aranžmanu, a treći CD sadrži fusion glazbu. O samom datumu izdavanja odlučuje Dancing Bear, a nadam se da bi to moglo biti do ljeta.
Kakvi su Vam budući planovi, predstavljanje albuma kod nas i u inozemstvu, neki novi projekti…
Za sada moram pričekati izdavanje albuma “Trilogy”, pa ćemo onda planirati promociju. Planirano je, i nadam se da će se to i ostvariti, da se na promotivnu turneju pozovu gostujući glazbenici iz SAD-a što bi vjerujem i publici bilo zanimljivo jer radi se o izuzetnim glazbenicima, ali ostvarenje tog plana ovisi o brojnim čimbenicima pa ostaje da čekamo do jeseni za više detalja. Od ostalih planova raduje me što ću ljeti po prvi puta nastupati u Engleskoj, a više nam ni vize ne trebaju pa se lakše diše.
Od ostalih zbivanja možda treba istaknuti nastup na festivalu Tommyja Emmanuela u Rietbregu u Njemačkoj, kao i jesenju bavarsku turneju. Želja mi je da konačno nastupim i južnije od Zadra što bezuspješno pokušavam već godinama tako da je upravo nevjerojatno da mogu bez problema nastupati npr. u Italiji, Njemačkoj ili SAD-u, a u svojoj zemlji nikako da organiziram neke nastupe na jugu.
