Goran Bare – Junak političkog marketinga i lice hrvatskog rock’n’rolla

4063

Vinkovačko-zagrebački rocker Goran Bare 16. kolovoza slavi 50 godina i da
obilježi taj jubilej, izdavačka kuća Croatia Records je izdala zbirku
“The Ultimate Collection” koja objedinjuje rad s grupom Majke kao i
njegove solo-putešestvije.

Također, ove godine prvijenac grupe Majke “Razum i bezumlje” slavi 25 godina.Preslušavanje zbirke “The Ultimate Collection” sugerira samo jedno: Goran Bare je vizionar, ali uvijek mu je trebao netko drugi tko će ga razumjeti i artikulirati njegove ideje. Bez toga njegova vizija ostaje samo hipotetska mogućnost i ništa više. Sa srodnim dušama-koautorima Bare je imao sreće ili je jednostavno dobro kadrovirao (veći broj pogodaka – manja vjerojatnost slučaja): Ivica Duspara, Zoran Čalić pa i Damir Trkulja-Šiljo su, svaki u svoje vrijeme, itekako oplemenjivali Baretove ideje i s pravom bili jednako važan dio autorskog tima.U vrijeme solo karijere Baretova inspiracija je bila vezana za njegov novoformirani bend pod imenom Plaćenici: iako je on potpisivan kao autor, Plaćenici su imali itekakvu važnost u interpretaciji njegovih ideja. Uloga ‘onog drugog’ u Baretovom životu se u negativnom svjetlu najbolje vidi na albumu “Srce“, gdje je jasno što Bare želi, ali u to doba nije imao muzičkog koautora tko bi to do kraja artikulirao i izoštrio, te je dragi, dobri, prerano preminuli saksofonist i aranžer Marko Križan imao previše rupa za popuniti (gitare je svirao uglavnom Bare). Najbolju pjesmu na albumu potpisuje Lidija Bajuk “I dok pleše sama s kišom”, a nespretno s gitarama u miksu pokopani singl nosi jasnu poruku “Ni’ko ne može sam”.Solo karijera bila je opterećena lošim stihovima te mnogo zanimljivijom muzikom. To se pogotovo odnosi na album “Izgubljen i nađen” gdje su Plaćenici svirali potentnu mješavinu bluesa, funka, countrya, gospela, cajuna, rocka te je inače pučkoškolskim stihovima dao uvjerljivost.

“Ostat’ ću svoj, al’ se ipak mijenjati”, “Ne postoji nešto što ne postoji” i slični neumoljivo ‘na papiru’ izazivaju salve smijeha, no album je u svojem vremenu imao značajan utjecaj: vjerojatno je to prvo poznatije djelo na hrvatskom jeziku iz područja samopomoći, a ostavio je snažan dojam i u političkom marketingu.

Muziku podržava

Naslov “Pokreni se” je sličan sloganu “Pokrenimo Hrvatsku” (HDZ, 2003.), kao i “Ostat’ ću svoj” u odnosu na “Budi svoj” (Hrvatski blok, 2003.), a najviše je uspjeha požnjela “Put ka sreći” koju je u svojoj kampanji 2009. i 2010. koristio Ivo Josipović. Dodamo li tome da su se u vrijeme na prijelazu milenija na stranačkim skupovima tadašnjih oporbenih stranaka često upotrebljavali naslovi pjesama “Vrijeme je da se krene” i “Budi ponosan” kao slogani, možemo reći da je, ničim izazvan, Bare je jedan od uspješnijih konzultanata u političkom marketingu.

Popriličan je to uspjeh za čovjeka koji je počeo karijeru sa stihovima “Zbunjen i ošamućen” i kojem su se u karijeri izmjenjivali usponi i padovi poput dana i noći. Odgojen na američkom punku, Bare je hrabro širio svoje horizonte prvo u blues, pa u country, soul te druge afroameričke glazbene idiome. Energija nihilizma prezentirana na albumima “Razum i bezumlje” te “Razdor” vremenom je nalazila utočište u sigurnijim lukama, da bi se na albumu “Teške boje” Bare s Majkama vratio na početak.

Poput Iggya Popa u svjetskim okvirima, Bare je čovjek koji se odbija pokoriti građanskim i malograđanskim normama, on je gospodin i derište u isto vrijeme, urlator i buntovnik koji je to pravo ‘kupio’ svojim pjesmama koje, poput djece koja su odrasla i odselila se od svojih roditelja, žive svoj život mimo života autora. To je možda i najbolja potvrda koliko neka pjesma valja.

Tvrdoglav, neobuzdan, politički nekorektan, katkad nerazumljiv i banalan, a katkad pretjerano odobravan (sjetimo se samo svih onih egzaltiranih ushita “Bare, care“), Goran Bare je lice rock’n’rolla u samostalnoj i neovisnoj Hrvatskoj, njegov zaštitni znak. Tog čovjeka je nevjerojatno lako ‘pokopati’, pretvoriti ga u kreaturu, zalijepiti mu etiketu ‘ocvali rocker’, a onda se već u idućem trenu javlja ubitačnim singlom i vraća jači no ikad.

Od “Teških boja” već je prošlo neko vrijeme, Bare najavljuje novi album s novom postavom Majki, bez Trkulje, Čalića i/ili Duspare, i to će biti nova stranica u njegovoj karijeri. Iako je Bare osnivač i jedini originalni član Majki u novoj postavi, iako je glavni autor, upravo “The Ultimate Collection” komparacijom Baretovog perioda s Majkama i njegovog solo-rada, diskretno ukazuje na značaj kemije benda, odnosno svih Baretovih pobočnika, a pogotovo njegovih koautora koji su znalački i ne jednom izdigli Baretov buntovnički nerv do neslućenih visina, da katkad i nesavršeni tekstovi zazvuče kao stav koji se brani do zadnje kapi krvi.

Uostalom, Baretov najdugovječniji suradnik Zoran Čalić je sa svojim bendom nedavno izbacio sjajan singl “U moru i plamenu“, i po prvi put u njegovoj karijeri ima ‘utrku’ dvije kreativne ličnosti koje su godinama djelovale komplementarno: za sada, Čalić je letvicu postavio visoko, i nema sumnje da će Bare i na ovaj izazov znati odgovoriti. Konkurencija je uvijek bila dobra stvar.

Muziku podržava