Ikona domaćeg rocka Goran Bare i njegove Majke ove subote dolaze na još jedan veliki rock spektakl – 30. rujna nastupit će u Ciboni, odnosno, u Košarkaškom centru Dražen Petrović u Zagrebu. Kroz više od tri desetljeća, Bare je s Majkama zaslužan za neke od najvećih himni rock antologije koje su je spojile generacije fanova. Kroz bezbroj intervjua i toliko pitanja, dodat ćemo nekoliko aktualnih.
Radite li na novim pjesmama ili možda na albumu? Zadnji je bio “Nuspojave” 2018. i na njemu je jednu pjesmu napisala Lidija Bajuk (“I dok pleše sama s kišom”)…
Lidija Bajuk me zvala da gostujem na njenom albumu negdje početkom stoljeća i ja sam vidio tu pjesmu i shvatio kako je moćna i ima prekrasan tekst i glazbu pa sam ja nju pitao da li je mogu koristiti na albumu – s potpisom da je ona pisala. Ona je pristala i to je to. To je nekakva lijepa gesta jer zaista ne znam da je baš netko Lidiji Bajuk nešto opjevao ili zapjevao, ja sam vidio velike stvari kod nje, ja bi s njom i dosta toga radio. Međutim, žena ima dosta nekih svojih drugih stvari koje radi u životu i muziku je stavila sa strane.
Jeste li ikad napisali pjesmu za nekog drugog?
Nisam za nikog pisao pjesme, a i ako jesam, ne znam, a trenutno već radim neku muziku za Alku Vuicu, ona želi neke promjene u svom životu i muzici pa ću ja njoj pomoći da do tih promjena i dođe.
Ima li netko od mladih muzičara da ih pratite i da vam se sviđa ili vas oduševljava?
Kako da ti kažem… Nemam. Nažalost nemam. Ja bi rado rekao da imam i to mi je mrak i jako dobro, al’ nemam, mislim meni je jako žao.
Tko su po vama najbolji muzičari s naših prostora? Da ih slušate.
Pa ne znam, ne slušam muziku s ovih prostora zato što ne vidim nikog vrijednog mog uha. Malo prepotentno, al’ baš me briga.
Idete li na koncerte? Ima li neki koji biste možda voljeli vidjeti, i koji je bio zadnji na kojem ste bili (a da nije vlastiti)?
Pa nažalost meni je jako teško ić’ na koncerte jer onda moram unajmljivat’ ljude koji bi me okruživali jer kad ja dođem sam, ljudi žele selfieje, ne daju mi uopće da gledam, skaču po meni, guše me, gnjave. Zadnji koncert mi je bio Laibach i bio sam gore u Tvornici na balkonu i morao sam ovog čovjeka stavit’ da me čuva, da me netko ne bi gnjavio u tom cijelom mom praćenju njihovog nastupa.
Ima li neka vaša pjesma koju pjevate, a da ju posebno volite? Možda ju izvest u Ciboni.
Sve ih volim, svaku svoju pjesmu ja volim. Makar mi se neka danas čini banalna i glupavom, volim je zato što znam da sam ju u tom trenutku pisao i bilo mi je ono ‘wow’. To ti je isto kao kad imaš ono stotinu djece i onda te netko pita ‘koje je dijete najviše od vaših stotinu dječice, od tih sto komada koje vam je najmilije’? Na takva pitanja se ne može odgovoriti.
Zadnje pitanje, šta vas veseli u zadnje vrijeme?
Veseli me što stalno idemo, sviramo, to su prekrasne stvari. Kad ideš, putuješ, srećeš nove ljude, kad je produkcija dobra. Nije to tako grozno kako ja sad izgledam. Ja sam samo malo umoran. Prije dva sata sam bio kao dječačić, makar imam skoro 60 godina.
View this post on Instagram
