Erik Francis Schrody, na pozornici i publici poznatiji kao Everlast, nastupit će 12. svibnja po prvi put pred hrvatskim fanovima.
Američki reper, pjevač i tekstopisac dolazi predstaviti prošlogodišnji album “The Life Acoustic” u sklopu svoje akustične turneje na kojem se nalazi 12 starih pjesama, ovaj put u akustičnom aranžmanu.
Everlast je frontmen kultne hip-hop skupine House Of Pain i solo izvođač kojeg možda najviše pamtite po hitovima “What It’s Like” i “Put Your Lights On” u suradnji sa Santanom za koji je dobio Grammya.Ususret koncertu u zagrebačkoj Tvornici kulture obavili smo telefonski razgovor s Erikom…
Kako se osjećate što dolazite u Hrvatsku prvi put?
Uzbuđen sam i sretan, nikad nisam bio. Volim ići i otkrivati nova mjesta.
U karijeri ste radili s mnogim zvijezdama, Madonnom, Snoop Doggom, Cypress Hillom, Santanom… S kim je bilo najbolje za raditi?
Svak je sjajan na svoj način, ali sam se vjerojatno najviše zabavljao sa Snoop Doggom. Jednom sam napisao Snoop Doggu country pjesmu, htio je to kao neki eksperiment, i bio je bolji nego što sam mislio da će biti. Znao sam da je dobar, ali uzeo je pjesmu koju sam napisao kao da je njegova, na svoj način je napravio, a ja sam napisao mračnu pjesmu o heroinskom ovisniku, a on je pretvorio u pjesmu o travi. To je talent, uzeti pjesmu i napraviti je po svome. Producirao sam mu i bilo je zabavno.
Ima li neki muzičar ili bend s kim ne biste više nikad svirali?
Naravno, mnogo ih je (smijeh)! Bilo bi nepristojno imenovati ih, ali naravno da ima ljudi s kojima se više nikad ne bih družio. Većina ljudi s kojima radim su na nekoj razini moji prijatelji, ili recimo kad sam radio s Madonnom, njen menadžer mi je bio jako dobar prijatelj. Sad smo izgubili kontakt na neko vrijeme nakon što smo dobili obitelji, ali tako je to onda započelo. Santana je mene povukao, Snoop je bio prijatelj.
Koliko vam je značilo dobiti Grammya?
Bila mi je velika čast, u dobrom sam klubu ljudi koji su to osvojili. Nagrade su nagrade, sanjaš o njima. Mislim, nikad nisam počeo jer sam želio Grammya, ali dobar dio u tom je što muzičari padaju na to pa je to potvrda od svojih kolega. Ali ja bi radije udovoljavao fanovima što zapravo znači da bi radije udovoljavao sebi jer to je ono što radim, radim glazbu koja zadovoljava mene i nadam se da će to onda zadovoljiti i druge.
Aktivni ste na društvenim mrežama. Kako komentirate da danas muzika nije samo muzika nego morate dati puno više od muzike?
Ne moraš nužno dati više, ali moraš napraviti informacije dostupnima. Iskreno, nisam svaki dan na svom FB fanpageu, imam tim ljudi koji mi pomažu s tim. Idem na Instagram i Twitter, stavim tamo neke fotke i neke osobne stvari, ali neću obvjavljivati sve svoje osobne stvari. Objavim ono što želim, ne dajem odgovor na svaki online zahtjev da objavim nešto. Mislim da novi, mlađi umjetnici moraju davati više. Ja sam iz različite generacije, ne stavljam svoj privatni život tamo. Ljudi dobiju mali uvid u moj obiteljski život preko društvenih mreža, ali ne povezujem se s ljudima preko svoje obitelji ili privatnog života.
Imate vlastitu izdavačku kuću, kako ste se odlučili za taj biznis?
To sam odlučio pokrenuti zbog toga jer mi nijedna velika izdavačka kuća nije htjela izdati album (smijeh). Osim ako nisam htio prihvatiti neki izrabljivački ugovor. Smiješno je što sam prodao puno manje albuma, ali novac je poprilično dobar. Znači da oni uzimaju puno novaca očito. Možda mi se posreći pa jednog dana i budem imao veliki album opet pa odem u penziju.
Što mislite o ljudima koji tetoviraju vas ili vaše stihove, je li vam to čast ili vam je to malo čudno?
Kad imaju lyricse istetovirane, ne mora nužno biti čudno, ako im nešto znače, mogu to razumijeti. Ponekad sam počašćen zbog toga. A kada vidim da netko ima istetoviran moj portret, to mi je malo čudno, što ne znači da je ta osoba čudna, ali ja nemam ničiji portret istetoviran na sebi. Jedina osoba koju sam razmatrao istetovirati je Johnny Cash. Čudno mi je vidjeti svoje lice na nekome.
Johnny Cash vam je inspiracija?
Apsolutno! Njegove su pjesme jednostavne, a genijalne. To je i cilj. On piše brilijantne pjesme, a tako jednostavne, što je zapravo najteže. To je umijeće.
Pišete pjesme koje su kombinacija rapa, bluesa, rocka… to je neuobičajena kombinacija. Pjevač, kantautor, MC ste…
Samo pokušavam napraviti to. Zovite me kako god hoćete. Bio sam pjevač, tekstopisac, MC, crtač grafita, radio sendviče, pomoćni konobar, otac sam! Samo pokušavam napraviti nešto od svakog dana kojeg proživim.
Kako je došlo do okupljanja House Of Paina?
Bilo je to prije nekoliko godina. Iskreno, onda nam je to bilo zabavno. Bio je cijeli bend i bilo je zabavno putovanje. Činilo se kao dobra ideja.
A budući planovi?
Raditi muziku, snimati albume i to je to. Radim to već 20 godina. Imam kći koja se rodila s cističnom fibrozom tako da sam uključen u dobrotovorni rad i fond za pomoć oboljelima. Bavim se raznim stvarima i izvan glazbe. A idući je korak novi album pa turneja, to mi je zanimanje u životu.
