“Sve mi se miješa, ti osjećaji. Imam osjećaj kao da idem na maturalac, uzbuđen sam i mislim da nisam svjestan što se događa.”

Bitka za Tel Aviv

Izjavio je to Roko Blažević, jedva punoljetni momak koji se vjerojatno vratio s maturalca prije nekoliko mjeseci pa su mu utisci s ekskurzije još uvijek friški. Njegov nastup na ovogodišnjoj Dori, u pomalo čudnovatoj konkurenciji donio mu je neočekivano pobjedu i kudikamo veći maturalac od standardnih destinacija poput Lloret Del Mara. Roko će naime ovog četvrtka predstavljati Hrvatsku nošen svojim “krilima” te pokušati izboriti finale u dalekom Tel Avivu na 64. po redu Eurosongu.

Muziku podržava

Konkurencija u izraelskoj prijestolnici bit će opaka. Rokova je pjesma “The Dream”, standardni eurovizijski krešendo dramatične instrumentalizacije, gdje Roko, posve opravdano i eurovizijski, u prvi plan stavlja svoje vokalne sposobnosti. Pjesma nije pamtljiva, i ako kojim čudom pobijedi, malo tko će je zapamtiti. No, s obzirom na izbore prošlih godina, Roko je ok.

Kladionice su pak – nemilosrdne. Roka u ozbiljnim kalkulacijama za top pozicije jednostavno nema. Trenutno su sve oči uprte u Francusku, gdje dominira Bilal Hassani, podrijetlom Marokanac. Njegov nastup uz interesantnu koreografiju za pjesmu “Roi” ne odskače od ustaljenih normi, no Bilalova homoseksualnost svakako će biti – viralna. Ne zato što je homoseksualac, već zato što izgledom može podići prašine koliko je to učinila i austrijska pobjednica od prije nekoliko godina – Conchita Wurst.

Spomenimo i prvog favorita iz Nizozemske, Duncana Laurencea. On je pak sa svojim singlom “Arcade” u potpunosti zaronio u minimalizam koji razbija interesantnim pauzama radi efekta drame. Ni on nije odskočio pjesmom koju već nismo čuli na standardnim top-ljestvicama. Na kraju krajeva kako kladionice slažu svoje kvote, nemam pojma. Iskreno ne vidim zašto je recimo Rus Sergej Lazarev treći, a naš Roko tek trideseti favorit. Postoje li neki tajni sastojci koje ja ne čujem? Možda. A možda se radi o pukoj prognozi geopolitičkog nadmudrivanja koje možemo gledati pri glasanju. No o tome nešto kasnije.

Kontroverza je in

Bilo bi suludo pregledavati svaku od polufinalnih aplikacija, no prije no što se bacimo na kratku analizu što nudimo a što se traži te što smo dosad ponudili, moram izdvojiti još jedne kandidate – one s Islanda. Ako ste primijetili, natjecanje se održava u Izraelu. Zemlja muku muči s gorućim geopolitičkim pitanjima, pa nije za čuditi kako će organizator reći čvrsto “ne” politikantstvu koje ne spada u ladicu promocije ljudskih prava skupina s kojim država Izrael nema problema.

Island je unatoč svemu odlučio odvesti svoje provokacije na novu razinu. Hatari je BDSM-om inspirirana noćna mora, electro rasturačina u maniri producenata poput Gesaffelsteina, koja će svakako biti ono što je prije petnaestak godina predstavljao Finski Lordi – ali na steroidima. Što se politike tiče, Hatari je odlučio svoj PR zasnivati na doktrini šoka, pa su tako pozvali izraelskog premijera Benjamina Netanyahua na borbu, uz neizostavne parole o slobodi Palestine. Jesam li spomenuo još kako je Ukrajina odustala od nastupa? Ako vam ni to nije dovoljno, na ceremoniji će nastupiti i Madonna unatoč pritisku njenih kolegi koji smatraju da Tel Aviv ovog tjedna treba bojkotirati.

Eurosong kao preslika političke Europe

Iskreno, Eurosong je sjajna preslika europskog Zeitgeista. Bilo da se radi o kulturološkim ili pak političkim trendovima, Eurosong sredinom svibnja uredno “dostavi” krvnu sliku ujedinjeno/razjedinjene Europe na male ekrane diljem svijeta. No, kako ne bi ulazili u dubinu vrlo interesantne problematike, osvrnut ćemo se na Lijepu našu. Najbolji rezime naših nastupa možemo naći na Wikipediji, stoga….

“Hrvatska je sudjelovala na Pjesmi Eurovizije 22 puta od prvog nastupa 1993. godine. Najbolji rezultat Hrvatske je četvrto mjesto, koje je osvojila 1996. i 1999. godine. Hrvatska je prvi puta došla u deset najboljih 1995. godine, kada su Magazin i Lidija Horvat-Dunjko osvojile šesto mjesto. To je bio šesti najbolji od sedam najboljih rezultata u sedam godina. Maja Blagdan je osvojila četvrto mjesto 1996., Danijela Martinović je osvojila peto mjesto 1998., Doris Dragović je osvojila četvrto mjesto 1999. Od uvođenja polufinala 2004., Hrvatska se nije plasirala u finale pet puta, uključujući četiri godine za redom od 2010. do 2013..

Sve u svemu – mršavo. Za trendovima smo uredno kasnili pa nas nisu primjećivali, a kada je pjesma predstavnica postala sekundarni kriterij uspjeha – skroz smo pali u sivilo ispodprosječnosti. Hoće li se taj trend nastaviti i u četvrtak – ne znam, no jedno je sigurno, ne očekujte previše. Što se subotnjeg finala tiče, e tu već možete očekivati puno. S jedne strane gotovo sigurno kontroverzni nastup Madonne koja je rekla ne bojkotu, s druge Islanđani koji će dati sve od sebe da ostave utisak na gledateljstvo, a s treće, ono famozno glasovanje gdje ruka ruku mije. Baš me zanima po kojem će ključu regija dijeliti famozne dvanaestice, kako će u svemu tome proći jedno Ujedinjeno Kraljevstvo, i ono najbitnije, hoće li Europa i ovog puta odabrati engleski kao jezik pobjednika ili pobjednice. Naš Roko će kombinirati oboje. Baš kao što to čini i Hrvatska svojom politikom.

Prvo polufinale na rasporedu je večeras, a sve možete pratiti na službenom streamu ispod:

Muziku podržava