E-Play: “Prava muzika, kultura, nešto što je dobro, ne može se sputati”

Srpski E-Play u petak, 5. prosinca, nastupit će u zagrebačkom Klub.u i predstaviti publici četvrti album “Obični ljudi“.

E-Play trenutno čine Maja Cvetković, Danilo Nikodinovski i Goran Ljuboja Trut, dok im je četvrti član, Biljana Todorovski, na porodiljnom.

Na zadnjem su albumu malo su promijenili zvuk, spojili electro rock s jazzom, doveli Matiju Dedića na jednu pjesmu, dali album na besplatni download, potpisali s Aquarius Recordsom…

Za Klub. nam najavljuju žestoku feštu punu energije i pozitivne atmosfere, a što kažu prije nastupa u Zagrebu, pročitajte. Jeste li uzbuđeni prije nastupa u Zagrebu?
Maja: Stvarno jesmo! Svirali smo jednom davno u Zagrebu, i ova Hrvatska nas je stalno zaobilazila, ne našom voljom. Nije baš bilo puno poziva za Zagreb, nikako nismo mogli postići neki dogovor, sve smo svirali okolo Zagreba, a baš smo jako željeli. Postojimo 10-12 godina i najmanje smo svirali u Hrvatskoj. Volimo ovaj grad i čudno mi je da ne sviramo ovdje. Jako nam je to važno i voljeli bi da dođu ljudi, i super je što nam je sada izašao taj album… Baš jedva čekam.
Trut: Gdje god da dođemo svugdje je ista atmosfera, mislim da će tako biti i u Zagrebu. Kakav vam je status u Srbiji?
Maja: Brzo smo našli naše mjesto na srpskoj sceni. S ovim albumom smo samo proširili publiku, tako da gdje god da sviramo, trudimo se napuniti prostor. Trudimo se što više svirati i ljudi nas zovu. Sviđa im se novi album. Kako smo napravili pauzu od 5 godina ljudi su se zaželjeli valjda, iako voljela bih da sviramo još više. Medijska scena u Srbiji je nekako loša. Ipak najviše preko interneta ljudi saznaju za nas. Bendovi poput nas, recimo rock’n’roll, su potpuno na nekoj margini što se tiče medijske slike. Ali nema veze, postoje drugi načini. Nisi zabranjen, ali nešto poput zabranjenog voća.Trut: Ne možeš ti pravu muziku, kulturu, nešto što je dobro, sputati. Ne možeš. Sve sam već jednom to proživio u karijeri. Što smo više bili zabranjivani, sve smo bili željeniji. Činjenica je da se u medijima nešto desilo, u cijeloj regiji. Mladenačka kultura se gura negdje, a ovi neki se izbacuju, tako mi se čini.
Maja: Srećom postoji internet, tako da nađemo mi svoj put.

Zadnji album…
Maja: Ovaj album se desio donekle slučajno jer nismo radili s Trutom do tada. On je s Rambom svirao 22 godine. U jednoj kafani smo se dogovorili da sviramo potpuno neplanski. Tako smo svirali i teme su dolazile, onda su došli tekstovi i postalo je jasno da moramo to objaviti na kraju. Tako je nastao ovaj album. Nama se dopada. Malkice smo se promijenili, uveli smo neke inovacije. Stavili smo album na besplatno preuzimanje, objavili smo ga u Srbiji, objavili smo ga za Aquarius u Hrvatskoj.

Kako ste se odlučili pozvati Matiju Dedića da vam odsvira klavir na “Iluziji”?
Maja: To se isto dogodilo slučajno. Ta pjesma uopće nije trebala imati klavir, već smo je bili skoro završili. Zvali smo ga i rekli “Ako hoćeš hoćeš, ako ne, nećemo zvati nikog drugog“. Pitao je da mu pošaljemo pjesmu da čuje i svidila mu se. On odlično svira, ali koliko se netko kreativno može uklopiti, to je druga priča. Baš se lijepo uklopio pa nam je to bio još jedan izazov za nešto novo.

Trut: Ja sam stari funker. Ima jedan bend iz New Yorka koji se zove Groove Collective. E to liči na Groove Collective. Oni su imali taj ravan disco ritam i jazz odozdo. Ta pjesma se zato izdvaja.

“Divan dan” je možda najveći hit s albuma…?
Maja: Nismo znali da će biti kada smo radili album, ali kada je bila na postprodukciji, tada je bilo jasno. Kome god smo je pustili, odmah je rekao da je hit. Internet je čudo kojom brzinom nešto ide ako je dobro.

Poslije nje došla je pjesma “Ljubica”…
Maja: Ona je hit broj dva (smijeh). Ona isto privlači dosta pažnje, potpuno je drugačija od svega što bilo tko drugi radi.

Koja je priča iza teksta “Ljubica”?
Maja: Ne bih htjela otkriti, svak je doživljava drugačije. Dosta ljudi ima razne stavove što ona znači i sada kad bih to razbila, bilo bi mi žao. Isto tako i “Divan dan” ljudi potpuno drugačije doživljavaju od onog što sam ja htjela, pa ne bih htjela uništiti tu iluziju. Nije to ništa specijalno, ali nije ni ono što ljudi misle. “Ljubica” je igra riječi za početak.

Tekstovi su minimalistički…
Maja: Mislim da se s malo riječi mogu reći prave stvari. Nisu uvijek neophodni pridjevi, pogotovo opisni, tako da se trudim biti konkretna i jasna. Svatko će na svoj način nešto razumjeti. Trudim se imati svoje prepoznatljive tekstove. Neke pjesme jako brzo izađu. Tipa “Ljubica”, u 10 minuta sam je napisala, a nekad mi treba godinu dana. Lako je reperima kad on ima 5 minuta da ispriča životnu priču. Moj životni stil je da moram u 4 stiha sažeti cijelu poeziju. Mislim da je poanta da se sa što manje riječi kaže što više.

Malo ste promijenili zvuk na ovom albumu…
Maja: Meni bi bilo malo dosadno kada bi stalno isto svirali. Pošto se i Trut priključio, naravno da je i on doveo nešto drugačije, a i stariji smo nego na prošlom albumu 5 godina. Drukčije shvaćaš muziku kada si stariji, želiš druge stvari probati… Dosta smo mi eksperimentirali. Muzika služi za to da imaš svoju maštu.
Trut: Meni je muzika život i opredjeljenje i onda iz mene izlaze same ideje. Svaki dan smislim nešto. Ovaj album je spoj i mjera E-Playa i Truta. Zadovoljni smo jako.

Zašto je pet godina prošlo između dva albuma?
Maja: To je stvar izdavaštva. Mi se kreativno možemo izraziti svake godine, ali dok se oni jave na telefon, dok se smisle, to je proces koji traje.

Prvi put ste album objavili u Hrvatskoj… Kako ste se na to odlučili?
Maja: Mislili smo da je došlo krajnje vrijeme. Aquarius je imao sluha za to i ispali su pravi prijatelji, lako smo se dogovorili sve, što inače nije slučaj.

Kako kod vas nastaju pjesme?
Maja: Kako koja. Nama je muzika broj jedan.
Trut: Ovaj album je baš tako nastao, na principima svirki. Svirali smo, svirali i svirali i tako su dolazile teme. Maja je imala neke ideje koje smo razradili, ja sam imao neke grooveove, i nekim procesom se to pretvorilo u muziku. Baš je album s mjerom.
Maja: Nas troje smo na omotu i svak je donijeo nešto svoje, to je E-Play.
Maja: Album je satkan od raznih životnih situacija, od velike tuge, radosti, ljubavi…
Trut: Ljubavi prema muzici… u mom slučaju. Ja toliko volim muziku da… Muzika je odlučila da mi budemo bend, ne mi.
Maja: Ljudi se valjda prvo dogovore da imaju bend, kod nas je bilo obrnuto. Mi smo Truta pozvali na svirku, opušteno, on je došao, nastavilo se… i eto. Prestao je raditi s Rambom, došao kod nas i evo nas.
Trut: Otkad sviram u E-Playu, smršavio sam 20 kg (smijeh). Ovo je jako zahtjevno za bubnjara, ovo je za bubnjara od 25 godina. Brže je i teže. Mene je država priznala kao umjetnika i onda sam rekao “Dobro, sada si umjetnik, i sada opravdaj to.” I mislim da je E-Play prava stvar za to. Ponovo polažem ispit, i pred sobom i pred publikom. Mislim da će se ovo dopasti i ljudima koji znaju što sam radio prije.

Iz kojeg razloga nemate menadžera?
Maja: To je jedna boljka Srbije – nema realno dobrih menadžera za ovakav bend. Menadžeri rade po 10-15 bendova u Srbiji, a nama taj nivo ne odgovara. Voljeli bi imati čovjeka koji dobro radi svoj posao.

Živite od muzike?
Maja: Dosta sviramo, ali nije dovoljno za život. Doprinosimo još ostalim sa strane.
Trut: Citirao bih našeg velikog umjetnika Mišu Blama koji je rekao “Možda se ne može živjeti od jazza, ali može se živjeti za jazz.” Tako i mi živimo za muziku, mi smo u službi muzike, pa što bude, bit će.
Maja: Radim PR za festivale, a on pušta muziku kao DJ i drži satove iz bubnjeva, tako da se trudimo ostati svo vrijeme u muzici.
Trut: Ništa ne radim što nije muzika.

Što slušate?
Maja: Svašta, uglavnom je to gitarska muzika, volim i elektronsku muziku. Jako volim Kings of Leon, Foo Fighters, Coldplay… Rage Against The Machine je bend za sva vremena.
Trut: Ja sam dijametralno suprotan. Funk, jazz fusion, ali i dub i reggae, drum’n’bass, a to kad spojiš – to je E-Play. Sviđaju mi se i Dječaci! Oni su mi super.

Kako će biti u Klub.u?
Maja: Svirat ćemo uglavnom nove stvari, sa zadnjeg albuma, ali i neke stare stvari. Potrudit ćemo se napraviti odličan koncert, da ljudi uživaju i da nam bude lijepo. Nadam se da su ljudi upoznati s našim radom ili da će se doći upoznati.
Trut: Živim za to da im se dopadne. E-Play je stvarno događaj, velika je energija i dinamika uživo.
Maja: Isto više volim uživo jer imaš kontakt s publikom, možeš onda dovesti to do eksplozije.