Prije trideset godina, Alice in Chains izdali su svoj drugi album “Dirt”.
“Dirt” je objavljen 1992. u originalnoj postavi Alice in Chainsa s pokojnim frontmenom Layneom Staleyem, pokojnim basistom Mikeom Starrom, Jerryjem Cantrellom i Seanom Kinneyem na bubnjevima. Ovaj album označio je kraj izvorne postave Alice in Chainsa kao posljednji album Mikea Starra s bandom prije nego što ga je zamijenio Mike Inez.
Kako je nastao “Dirt”
Autobiografski album kroz sirove tekstove implicira na različite razine samosvijesti tijekom bolesti ovisnika. U razgovoru za Guitar World, Cantrell je glazbu nazvao “istjerivanjem demona”, a upravo te osjećaje ovaj album budi u slušatelju. Sve pjesme fokusirane su na depresiju, bol, ljutnju, antisocijalno ponašanje, odnose, ovisnost o drogama (prvenstveno heroinu), rat, smrt i druge emocije s kojima se svakodnevno borimo.
Stanley je naporno radio kako bi uvježbao svoj poseban vokal što potvrđuje improviziranje vrištanja na početku “Them Bones”, pjesme koja je vrlo slična uvodnoj pjesmi albuma “Facelift” – “We Die Young”. Dave Jerden je producirao “Dirt” na poseban umjetnički način tako da zvuči intenzivno sirovo, organski i intimno. “Dirt” je spojen kao jedinstveni konceptualni album, a Cantrell je opisao proces njegove izrade kao “slobodan oblik”.
Istoimena pjesma s albuma je istovremeno i jedna od najuzbudljivijih pjesama koje ćete ikada čuti, a ove godine je i remasterirana:
Za 30. godišnjicu ovog albuma, Corey Taylor iz Slipknota otkrio je kako su mu Alice in Chains pokazali da se teško može spariti s lijepim, a sadizam kombinirati s nadom.
Posebno izdanje
Da zahvale obožavateljima i obilježe godišnjicu ovog albuma, Alice in Chains najavili su veliki “Dirt” box set koji uključuje cijeli album na narančastom vinilu da odgovara estetici naslovnice, a također CD i pet singlica u raznim bojama – “Them Bones,” “Down in a Hole,” “Rooster,” “Angry Chair” i “Would?”.
