Prva večer dvanaestog Demofesta održala se sinoć, prvi put nakon pet godina pauze, na banjalučkom Kastelu. Kako kažu i sami organizatori, ovo je najveći Demofest do sada, a zadovoljstvo time što se on ponovo održava njegovi organizatori nisu skrivali, ponajviše radi samih demo bendova, ali i cjelokupnog programa festivala i toga da se još jednom daje prilika da alternativna scena pokaže što ima.
Sve je pojačano i headlinerima, svjetski poznatim imenima – prve večeri to su bili Morcheeba i Dub FX, te uz njih pioniri Demofesta – M.O.R.T. koji su nastupali na Main Stageu, dok se na Summer Stageu moglo poslušati već velika i neka rastuća regionalna imena trap i alt pop scene – Hiljson Mandela, Sajsi MC, Đorđe, 30zona, Spejs Noksi i tam.
Festival je otvorila hrvatsko-poljska kantautorica Sonja Agata Bišćan, a nakon nje na pozornici su se predstavili i prnjavorski Deminutiv, Melldown, labinski rockeri The Restless Sea, Neki reperi, novosadski rock bend Grizete, vojvođanski Sin Seekas koji ska, reggae i funk ritmu daje balkanski prizvuk, LoM specifičan po kombinaciji rocka, elektronike, drum and bass-a i etna te MISH solo projekt kantautorice Petre Pelemiš, inače pjevačice benda MAIKA gdje je bila i Ida Prester koja je bila i voditeljica demo natječaja festivala, a u finale su se probili Neki reperi, The Restless Sea, LoM i MISH.
Kastel se radi svoje lokacije pokazao kao odličan odabir za održavanje festivala, a on sam se vratio u velikom stilu – produkcija i organizacija festivala zaista je bila na razini – od svjetla, ozvučenja, samih pozornica, i njihovih lokacija, te popratni sadržaj poput silent disco stagea, karaoka i sličnog što je rado viđen sadržaj svakog malo većeg festivala.
Što se samih nastupa tiče, svaki od bendova, i demo i headlinera, odradio je svoju zadaću, no ipak ostaje pitanje publike i toga koliko su headlineri s Main stagea oni koji bi privukli veći broj publike na toj lokaciji. Iako su i Morcheeba i Dub FX iznijeli svoje nastupe bez greške, nije se moglo ne primijetiti da publika, osim entuzijasta u prvim redovima, šeće, razgovara u grupama, i općenito slabo prati što se događa na pozornici.
Summer Stage bio je druga priča, ali to je i razumljivo s obzirom na dosta mlađu i predaniju publiku, te na činjenicu da su to bili mahom regionalni izvođači, koji su, kako je ispalo, bili pun pogodak. (T)reperi s početka teksta imali su najveći feedback od publike i definitivno su digli atmosferu cijelog prvog dana festivala.
No, nema tu zapravo nedostatka, stvar je samo koju vrstu publike koji izvođač privlači i što ona i u kojem trenutku traži, a ovdje se na kraju stvorilo nešto i za one kojima odgovara opuštenija atmosfera, i za one koji traže nešto žešće.
