Četvrt stoljeća stari Psihomodo pop predstavili su u zagrebačkom klubu Soba posljednji studijski album “Jeee! Jeee! Jeee!“, nakon čega smo u skladištu, na starome hladnjaku, uz čašu mukom otvorenog šampanjca, prozborili s vječno mladim Davorom Gopcem o zločestim zelenim vješticama, Limenom, Lavu, Strašilu i Dorothy… Dakako, recesija je bila neizbježna tema.
Je li ti muka od svih intervjua i postavljanja iznova istih pitanja?
Znaš kaj, malo i je, jebiga, u zadnjih sam dva mjeseca dao toliko intervjua i mislim da se u životu nisam toliko ‘izintervjuirao’. Ima i dobrih, a i groznih razgovora kao kada ti dođe novinar koji nema pojma o čemu priča i onda nešto iz tebe izvlači.
Volio bih čuti iskreni odgovor glede izdavača, znam da nije pristojno govoriti loše stvari o njima, no nakon 25 godina ste i dalje u Croatia Records, koji i sami priznaju da nisu bili najpošteniji prema vama svih ovih godina. Naime, objavljivali su neke stvari bez vašeg pristanka, kao, ako se ne varam, posljednje ‘best of’ izdanje “The Ultimate Collection“. Ljuti li te što na takve stvari niste imali utjecaja?
Tako je, nismo, ali je ipak to na kraju dosta dobro ispalo i to je prvi proizvod da su oni napravili, a da mi nismo imali nikakvu kontrolu nad tim jer su to objavili u svojoj seriji izdanja. Uvijek moraš biti spreman na takav potez bilo koje diskografske kuće. To se i vani radi, jer su ipak oni vlasnici tog materijala. Iako ja mislim da bi se za svaki korak bend trebao konzultirati.
Dakle, ipak si zadovoljan Croatia Recordsom?
Što se toga tiče, pa nemaš ni kamo otići. Na kraju kad smo sve zbrojili i oduzeli, shvatili smo da nam je bolje ostati jer oni posjeduju sve naše snimke i našu povijest. Odlaskom u drugu kuću bi se na neki način odvojili od svojih snimki i ne bi mogli s njima što želimo.
A zar nije opet apsurdno u manje od četiri godine imati dvije ‘best of’ kolekcije, budući da ste 2003. objavili “Tekućih 20”?
Nije jer smo mi stari bend, pa ti je to kao i da pitaš Stonese koji imaju kompilacija na kamione (smijeh). Mi smo ipak tu 26 godina i čini mi se da čak imamo premalo takvih kompilacija. Od tih višestrukih izdavanja ima puno bolnijih pitanja, kao primjerice raspodjela love (smijeh).
Prošla je 21 godina od “Godine zmaja” i sada objavljujete “Jeee! Jeee! Jeee!”. Kako se uspoređuješ sada s onim Davorom Gopcem i onim bendom?
Čuj, tada je to bila jedna pozitivna stihija koja nas je vodila. Tada smo konačno ušli u jedan kanal u životu u kojem smo uvijek htjeli biti. Znali smo da je pred nama dugačak put i da se nećemo raspasti nakon dvije godine, ali nismo mislili da će to trajati 26 godina.
Sve u svemu, danas se osjećam gotovo potpuno isto kao i tada, jedino kaj sam stariji, pa sam i mrzovoljniji.
Da, baš sam gledao novopostavljene snimke na MySpaceu i primjećujem da se i nisi promijenio.
Pa čuvam se i spavam u formaldehidu.
A što se tiče inspiracije i entuzijazma tada i danas?
Tad smo bili totalno ludi. Za mene kad je ta ploča izlazila nije postojalo ništa drugo na svijetu osim te ploče, a danas mi je to važna stavka, ali postoje i važnije stvari od toga, naravno… Entuzijazam još uvijek postoji.
Jebeš bend bez entuzijazma i veselja koji rade samo zato što su bend i zato što je to posao. Mi kad dođemo u tu fazu, mi ćemo se raspasti.
Spomenuo si važnije stavke. Naravno, misliš na obitelj. Kako je odgajati sina i biti glazbenik?
Kad imaš sina većeg 2 centimetra od sebe, onda je opasno odgajati dijete. Ma to je sve jedna prirodna spika, jer ako su uspijevali svi moji glazbeni kolege i idoli, zašto ne bih mogao i ja?
Pogledaj samo Iggya Popa i njegovog sina. Pa on mu je promotor. Mi se samo bavimo poslom koji mi je draži od svih ostalih, a djecu moraš imati i odgajati.
Kako ste došli do koncepta “Čarobnjaka iz Oza” za novi album?
To nam je smislio naš frend crtač stripova Igor Kordej, popularniji osamdesetih, poklonio mi je sliku koja je sada na naslovnici, a ona je hommage filmu i omotu Electric Live Orchestra koji je napravila Sharon Osbourne.
Ovo je Kordejovo viđenje obojega i bolja mi je od originala. Ta poklonjena slika inspirirala je ostatak knjižice. Nekako se u toj Dorothy koju glumim spajaju sve moje zajebancije sa “Sexy Magazinom” i tim vremenima, u jednom friškom kontekstu. Svi ostali su se snašli u svojim ulogama, što se i vidi na omotu, jer kad smo ga radili bilo je strašno zabavno.
Je li onda i album u ‘old school’ maniri?
Kaj ja znam kaj je više ‘old school’, jer danas je to opet in i ljudima je super kad zvučiš kao netko iz prošlih vremena. Pogledaj Amy Winehouse – čiste šezdesete, pa punk na primjer, svi idu korijenima i odlično je. Naravno, ovisi tko to radi.
Je li album nastavak ili ima neki novi koncept u odnosu na ranije albume?
Ja sam pisao te tekstove kako mi je dolazila inspiracija, po osjećaju. Kako smo imali svoj vlastiti studio, imali smo dovoljno vremena isprobavati i mijenjati sve što ne paše. Koncept se kasnije složio i zaokružio tim filmom.
Spomenuo si tekstove i odmah mi padaju na pamet određeni kritičari koji za vas kažu da ste bend koji se razvija instrumentalno, ali ne i tekstualno.
Znam o kome pričaš. To je napisao čovjek koji ne kuži ništa. Tako i ja sam mogu reći da su njegovi tekstovi neinventivni i nepismeni… i da je glup i ružan. Čovjek nije skužio foru, a tekstovi i jesu napravljeni tako da takvi poput njega zagrizu.
Što se novog albuma tiče, mislim da su mi tekstovi baš dobri. Poslušaj album i uzmi knjižicu pa ćeš vidjeti kako nikada nisam pisao kraće tekstove. Vrlo su iskreni i izlaze iz mene. Ja još uvijek vjerujem u sebe i naprosto nisam tako glup da ću napraviti neko smeće i onda ga prodavati pod remek-djelo.
Poprilično su podvojena mišljenja oko najavnog singla “Domovine sin”, pa možeš li riješiti dileme kritike i publike?
“Domovine sin” je singl objavljen u pravome trenutku. Tekst sam napisao prije godinu i pol, a danas u vrijeme recesije i krize se savršeno uklopio u situaciju. Ionako trošite novce na pizdarije kao grijanje ili hranu. Kupite naš album, to je duhovna hrana u ovom trenutku najpotrebnija ovoj državi.
Čemu obrada “Jeee! Jeee! Jeee!” The Vibratorsa?
Jedna od prvih punk ploča koju sam kupio još 1977. kad sam bio klinac i ta stvar me proganja otada. To je prava punk-rock pjesmica za koju se bend odmah složio da ju obradimo.
Je li se mijenjala ciljana publika tijekom svih ovih godina?
Nisam radio pregled i ispitivanje tržišta. To će ovaj album napraviti (smijeh). Čuj, uvijek ima mlađe i starije publike. Znaš kako to ide, mladi su u prvim redovima, dok stariji piju na šanku.
…ali curice i dalje skaču i sline pred vama, iako ste u četrdesetima?
Naravno, mi smo taj isti bend i dokazali smo da ozbiljno radimo. Mi smo ti ljudi i taj bend. Mi se sve te godine nismo pretvorili u državni bend koji svira na državnim manifestacijama, niti smo se pretvorili u bend koji prodaje šlagere pod rock’n’roll.
Znači li to da ne bi, poput nekih kolega, išao pjevati za političke stranke?
Ne, ali ako nas i vidite da sviramo za neku političku stranku u budućnosti, budite uvjereni da su to gadno platili i da to radimo za novac, a ne zato jer vjerujemo u njih.
Prisjetimo se zagrebačkog koncerta Markya Ramonea, kojeg ste vi uz Eksodus otvorili. Svi su primijetili kako su posjetitelji bili više animirani i rasplesani za vrijeme vašeg nastupa, negoli na ostacima The Ramonesa i Misfitsa koji su bili razočaravajući. Što kažeš na to?
Ma gledaj, mi smo ipak jedan kompletan bend, a Marky je zadnji trzaj i zadnja turneja jednog Ramonesa. Kad je on uzeo druge ljude na mjestima Ramonesa, nitko nije ni očekivao da će oni uskrsnuti, ali mislim da je s tehničke strane vrlo uredno odrađeno. Čini mi se čak da su pojačali bubanj kako bi naglasili Markya, dok su dečki ipak bili tu jer on ne može svirati sam na bubnjevima, ali bio je to Marky Ramone Show. Osobno mi je bilo dobro jer sam tada shvatio da je vrhunski bubnjar, a nisam ni očekivao karizmu jednih The Ramonesa.
Što kažeš na vječne usporedbe s The Ramonesima?
Ma kakvi. Mi smo uvijek bili u toj ideji, ali smo bili svoji. Pogledaj samo njihove nastupe i stav na pozornici kojim govore tko je bend, a tko je dolje u publici. Kod nas je tako da uzmemo pljugu iz publike, pričamo s njima i napravimo finu domaću atmosfericu… Zato mislim da vrijedimo. Ipak, oni su meni velika legenda, čak uz rame Stonesima.
Prijeđimo malo na vaš dugovječan odnos s Gonzom, koji nam je nedavno rekao kako je vaša suradnja u svim ovim videospotovima bila otpočetka prijateljska, a ne poslovna.
Tako je. Nikad to nije bio poslovan odnos, već prijateljska brijačina. Vjerujem mu, jer je dobar i kreativan. Osim toga, jedan je od rijetkih ljudi kod nas s kojim možeš raditi i očekivati da će stajati iza nečega što napravi i odraditi pošteno, a ne s lijevom nogom i pokupiti novce. I u umjetničkom smislu voli slične stvari kao i mi.
Može li onda kakva ekskluziva za vaš zajednički projekt u zagrebačkom Boogaloou?
Imat ćemo dobru pozornicu s ledenim zavjesama koje predstavljaju nebodere i na njih će se projicirati Jakšine animacije. Došao sam na ideju da bih uzeo kutiju s igračkama koje bi mi služili kao rekvizit u svakoj pjesmi, a Deni Kožić će nam svirati drugu gitaru.
Idemo na to da se prvenstveno sami zabavimo, a onda to i prenesemo na publiku.
