Kako netko može devet godina ‘ne raditi ništa’ a onda kad se vrati ispadne kao da je bilo ‘svašta’? Može ako je David Bowie jer, sjetimo se, krajem sedamdesetih reklamni slogan glasio je “postoji novi val, postoji stari val i postoji David Bowie”.
Slično je i danas; Bowiea sam uživo gledao desetak puta, uključujući dva koncerta na zadnjoj turneji 2004. od kada je krenuo muk. Par gostovanja kod Arcade Fire i Davida Gilmoura, dobar medijski tretman za 60. rođendan 2007. i to je bilo to.
Pitanje sezone; gdje smo sad?
Da bi na 66. rođendan singlom “Where Are We Now?” u siječnju postavio pitanje mjeseca, ako ne i godine i kao u kvizu opet ispao osoba A, B i D. Na kraju nije ispao Greta Garbo i temeljitom radnom akcijom spojio je prošlost (izložba “David Bowie Is” u londonskom muzeju Victoria & Albert od 23. ožujka do 11. kolovoza) i sadašnjost (novi album).
Neočekivani zvuk i vizija
Bowie je kao žrtva mode nakon zlatnog perioda često bio na rubu kiča – nije čudno da je sponzor izložbe Gucci – ali se ‘vratio’. Iako nervira da se neki inferiorni izlošci nalaze jednako istaknuti kao sigurne povijesne stanice, pažljiviji promatrač može pronaći ono bitno.
U maniru velikog posla u kojemu se ništa ne prepušta slučaju, pjesma “Sound And Vision” s albuma “Low” licencirana je kao klavirski remiks za reklamu novog Sony Xperia telefona.
Možda je čudno da baš pjesmu iz inovativnog Bowiejevog perioda danas možemo čuti u najjednostavnijem obliku? S tim u vezi, jedan od najboljih eksponata upravo je stari, veliki synthesizer s kojim su snimljeni “Low” i “‘Heroes'”. Bowieju ga je 1999. poklonio koproducent Brian Eno s porukom “Pazi ga i čuvaj, i danas može proizvesti svakakvu neočekivanu buku…“. Upravo taj eksponat i nova verzija “Sound & Vision”, kao i Enoova opaska o ‘neočekivanom’, govori kako je Bowie postao vizionar; tehnologija, jaka ideja i dojmljiva količina talenta išle su ruku pod ruku s dobrim suradnicima.
Anticipirao budućnost
Zanimljivo je kako sve skupa djeluje aktualno iako je nedvojbeno muzejski postav. No, Bowie je toliko anticipirao budućnost da šećući kroz ranije faze skoro matematički imate dojam koliko se pola kasnije rock scene oblačilo i sviralo po njegovim pravilima.
Za razliku od naše starinske pop-kulture maltretirane dosadnim pristupom neznalica, na BBC4 (javna televizija) prikazuju se novi i stari dokumentarci, vrte videospotovi, čak je i History Channel napravio svoj film “Face to Face with the Man who Charmed the World”. Sinkronizirana akcija uključuje i izložbu japanskog fotografa Sukite u londonskoj galeriji Snap, hrpe magazina s Bowiejem na naslovnoj stranici gledaju vas s kioska, a za potrebe izložbe odštampan je i vodič “David Bowie is walking in Soho” s ključnim toponimima vezanim uz Bowieja i London.
Šampion preprodaje
I reizdanja albuma spremna su za trgovine. Ako imate “The Next Day”, i to onaj s tri dodatne pjesme, možda biste ipak mogli razmisliti i kupiti japansku verziju s još jednom pjesmom “God Bless The Girl”? A sve to na blu spec disku, novom japanskom formatu na kojem dolazi i aktualna serija reizdanja zadnjih albuma od “Outside” (1995.) do “Reality” (2003.).
Tu je i friško reizdanje albuma “Aladdin Sane 40 Anniversary edition” (opet), na formatu CD-a, ‘mastered for iTunes’ ili kao standardni digitalni download. “Aladdin Sane” je 1973., prije okruglih 40 godina bio prvi Bowiejev album na broju 1. u Britaniji i samo na Otoku naručen je u 100 tisuća primjeraka u pretprodaji.
Sve skupa potvrđuje da je Bowie šampion stalne preprodaje starih izdanja koja, paradoksalno, u digitalnim remasterima ne zvuče ni blizu dobro kao stari vinili. Do te mjere da je 2002. za luksuzno reizdanje na 30. godišnjicu albuma “Ziggy Stardust”, zamijenjen lijevi i desni kanal pa, ako niste primijetili, čujete ga obrnuto, tj. krivo.
Kapitalist i autor
Bowie je ozbiljan autor, ali i ozbiljan kapitalist. Shodno tome “David Bowie is All Yours” upravo je otvorena trgovina u Selfridgesu.
Usporedno s izložbom Bowie je na Vimeo pustio (prodao) i legendarne videospotove, da netko slučajno ne zaboravi koliko je bio napredan i u tom formatu. Tu je i drugačija verzija “Oh, You Pretty Things” s BBC-a 1972., otkrivena nedavno i alternativna verzija “Blue Jean” koju ste mogli vidjeti samo skrivenu kao ‘easter egg’ na odličnoj dvostrukoj DVD kolekciji pred desetak godina.
Kako prodati album
Možda biste htjeli knjigu? Uzmite domaći prijevod “Starmana” Paula Trynke, ili jednu od par novih koje su upravo izašle (“Ziggyology; A Brief History of Ziggy Stardust” Simona Goddarda ili “Treasures of David Bowie” Mikea Evansa). Ima li dalje? Ili, kako je netko duhovito komentirao na webu; “Ok, David Bowie is cool, but worth writing na article about him every week?“. A knjigu?
I sva ta pomama nakon iznenadne objave singla, nakon što su mnogi mislili da je Bowie ‘mrtav’? Ispravno, i sam Bowie na majstorskom novom albumu veli “I’d rather be dead or out of my head“. I taman kad ste mislili da se radi o dobrom artu i albumu koji ćete zdušno cijeniti, ali ne i visoko komercijalnom proizvodu, “The Next Day” završio je kao najprodavaniji u mnogim državama, na vrhovima većine top ljestvica uključujući prva mjesta na 65. iTunes listi.
Sam svoj muzej
Radi se o bezobrazno odličnom albumu kakav Bowie po očekivanjima i prekriženim očekivanjima nije imao pravo snimiti. “The Next Day” jasan je primjer kako rock glazba i dan danas funkcionira u rukama Bowieja i producenta Tonya Viscontija; možete ga pustiti odmah nakon “‘Heroes'” iz 1977., čiju omotnicu parafrazira, i biti vrlo zadovoljni.
Bowie je danas utjecao čak i na Erica Claptona s kojim nikada nije imao veze (i bolje). Clapton je novi album “Old Sock” imenovao kad mu se javio Bowie i zahvalio na poruci da ga je oduševio singl “Where Are We Now?” (Claptonov album izvorno se trebao zvati “50 Years of Open Tuning“).
I tu se sve jednostavno vidi; Clapton, kao i većina drugih, gleda unatrag, a Bowie u sljedeći dan. Paradoksalno, mada je jednom nogom u muzeju, ali svom…